Enis Bešlagić je u intervjuu za Večernji list odgovarao na brojna pitanja iz života i karijere, pa i na ona o periodu iz agresije na BiH.
– Ja nisam znao ko je ko i šta je ko po imenu i prezimenu dok nisam vidio da se u ratu netko razdvaja i određuju imenom da si ovaj ili onaj. Dogodi se ludilo u kojem se pokušavaš snaći, a u tome si sam. Ta mutna rijeka uvuče te u svoj vrtlog, a kada isplivaš, želiš se očistiti od toga i shvatiš da samo postoje ljudi i neljudi. Smatram da ili si vjernik ili nisi vjernik, jedna je vjera za mene, a religija ima stotine. Ali ako vjeruješ u ljude i u Boga, onda je to jedinstvo svih nas koji tako mislimo i razmišljamo. Rat je za mene bio jako stresan, kao i za većinu, i dan-danas, nakon 30 godina, ne možemo se oporaviti od toga, kaže Bešlagić.
On je ispričao i kako ga je pripadnik HOS-a “spasio” mobilizacije kao 16-godišnjaka.
– Tako je, to je dokaz da uvijek u svakome ratu imate dobrih ljudi i u svim vojnim strukturama ćete naići na dobre ljude. I to je odgovor na pitanje – da nije bitno koju uniformu nosite, nego kakvu poruku i glas šaljete u životu. Mislim da ti ljudi mogu i da obeščaste uniformu, ali i da je učine časnom. Malo ih je bilo, na prst jedne ruke, ali Bog izabere da otvori srce ljudima i da vi ispunite svoj put.
(Vijesti.ba)