Jedan hitan telefonski poziv, nekoliko neplaniranih obaveza i radni dan završi bez izvršenog najvažnijeg zadatka. Situacija poznata mnogima često donosi frustraciju i stres, posebno kada stvari ne idu prema planu.
Stručnjaci objašnjavaju da razlog nije slučajan, već psihološki. Što detaljnije planiramo svoj dan, to više očekujemo da ćemo ostvariti zacrtane ciljeve. Kada u tome ne uspijemo, ljudi često krivicu pripisuju sebi, što dodatno pojačava osjećaj frustracije i stresa.
Na to ukazuje Nina Trenz Komann, naučna saradnica iz oblasti organizacijske i ekonomske psihologije na Tehničkom univerzitetu u Darmstadtu. Ona se poziva na rezultate aktuelnog istraživanja koje je provela sa kolegicom, a u kojem su tokom pet dana dva puta dnevno anketirali 192 zaposlenika iz različitih sektora.
Rezultati su pokazali da planiranje smanjuje osjećaj stresa u danima kada ljudi uspiju ostvariti svoje ciljeve. Međutim, kada ciljevi ostanu neispunjeni, stres je bio znatno izraženiji upravo kod onih koji su prethodno detaljno planirali svoje obaveze.
Kako planirati radni dan bez dodatnog stresa
Stručnjaci poručuju da rješenje nije prestati planirati. Dobro organizovan dan i dalje povećava produktivnost i donosi više mira tokom rada. Ipak, važno je planirati na pravi način.
Trenz Komann preporučuje postavljanje prioriteta i određivanje tačnih vremenskih okvira za zadatke. Primjeri su: „Odgovaranje na mailove od 14 do 15 sati“ ili „Uređivanje prezentacije od 16 do 18 sati“.
Korisnim se pokazala i metoda takozvanih „ako-onda“ planova, kojima se unaprijed definiše kada i kako će se pristupiti određenom zadatku. Naprimjer: „Kada završim pauzu za ručak, odmah ću početi raditi na prezentaciji.“
Rezervni planovi i kontrola emocija
Dodatno se preporučuje pravljenje rezervnih planova za slučajeve kada sastanci, telefonski pozivi ili druge nepredviđene situacije poremete raspored dana. Ako osoba zna da navečer ima još sat vremena mira za završavanje obaveza, lakše će podnijeti neočekivane prekide.
Kada ni to ne pomogne, korisne mogu biti strategije za regulaciju emocija i smanjenje stresa. Jedna od njih je promjena perspektive i prihvatanje činjenice da se iz grešaka može učiti.
Umjesto fokusiranja na ono što nisu uspjeli završiti, zaposlenici bi više pažnje trebali posvetiti koracima koje su ipak ostvarili i iskustvima koja su stekli, jer upravo na njima mogu graditi budući uspjeh.
(Vijesti.ba)