Zlatni student dodaje da, iako mu u vlastitoj zemlji nije ništa ponuđeno, ipak postoji perspektiva, zahvaljujući nevladinom sektoru
Dok Bosna i Hercegovina, sve više gubi mladu radnu snagu, političare to, čini se, ne zabrinjava mnogo.
Stambeno zbrinjavanje, zapošljavanje, programi za zaštitu mladih česta su tema tokom javnih istupa. Međutim, u praksi je potpuno drugačije. Dok jedni, već po završetku školovanja odlučuju napustiti zemlju, drugi još imaju nadu u bolje sutra.
Nadir Bašić je dobitnik Zlatne plakete za studenta generacije Prirodnomatematičkog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Svoju budućnost vidi u Berlinu, gdje namjerava nastaviti školovanje, ali i već radi za berlinsku kompaniju zahvaljujući Fondaciji budućnosti BiH.
„Spojili su me sa tom firmom u Berlinu zato što se oni bave mašinskim učenjem i razvojem umjetne inteligencije, čega nema u BiH. Kod njih sam odradio praksu. Oni su mi ponudili da idem u Berlin, da tamo radim za njih puno radno vrijeme i takođe da me stipendiraju u studiju statistike“, kaže Nadir za BHRT.
Nada se Nadir da će znanje moći uložiti u Bosni i Hercgovini. Vrijedi se, kaže, boriti za povratak u svoju zemlju, ali za sada nije vidio razlog da odustane od berlinske firme.
„Ona mi je ponudila sve, dok mi niko u BiH ništa nije ponudio, i bilo bi vrlo čudno da svega se toga odreknem i da odem na biro, kaže Nadir.“
S druge strane, Edna je na drugoj godini studija i kaže da ima želju ostati u domovini nakon završetka školovanja.
„Veoma često se ostanak ne pokazuje kao opcija, već se podrazumijeva da će mladi da odu, ali sam kroz svoj rad u zajednici primijetila da, koliko god mukotrpne i spore promjene bile, one su moguće. Voljela bih danas ostati tu kako bi mlađe generacije sutra imale izbora stvarnog da li će ostati ili otići“, kaže Edna Sadiković, studentica Fakulteta elektrotehnike Tuzla.
Adnan Mujkić, dobitnik Međunarodnog mirovnog priznanja za Bosnu i Hercegovinu, dvije decenije radi sa mladima.
„Moje mišljenje je da ima prilika za mlade ljude koji, pored formalnog obrazovanja, rade svakodnevno na sebi i razvijanju nekih drugih vještina i koji ne čekaju prilike i poslove, ne žive u ubjeđenju da bilo ko bilo kome daje posao, nego koji su osviješteni na vrijeme da trebaju stvarati i praviti prilike.“
Zlatni student dodaje da, iako mu u vlastitoj zemlji nije ništa ponuđeno, ipak postoji perspektiva, zahvaljujući nevladinom sektoru.
„Iako to vlast ne daje, postoje ljudi koje je briga za BiH, ali opet je na nama mladima da to iskoristimo, da se borimo. Naši roditelji su dali sve od sebe i sada je na nama, koliko god to teško bilo“, smatra Nadir Bašić, bačelor matematike.
Bez uloženog truda nema ni rezultata, saglasni su svi sagovornici. Apeluju na nadležne da konkretnim mjerama daju nadu mladim naraštajima koji će znanje ulagati u svoju državu.