Na društvenim mrežama objavljena je ispovijest žene iz Cazina koja je ogorčena na rad institucija zaduženih za održavanje saobraćajnica.
Ispovijest prenosimo u cijelosti:
Jutros su u ranim jutarnjim satima, krenuvsi na posao, moja mama i brat imali saobracajnu nesrecu. Tacnije, auto je “sletio” sa kolovoza, a oni su, hvala Bogu, uspjeli da iskoce iz auta. Ne smijem ni zamisliti sta bi bilo da nisu, ne zelim. Helem, idemo pricati o uzroku problema. Snijeg je poceo padati u nedjelju, a u selu Muhadžeri, 6 kilometara od famoznog kruznog toka, snijeg se nije ocistio nijednom, niti je izvrseno posipanje pijeska u pomenutom selu, iako mjestani placaju JU KSF-u naknadu za ciscenje puteva, kao i sve ostale nametnute naknade. Nemojte mi samo o kategorijama puteva i zonama ciscenja jer ja to itekako znam. Postoje prioriteti, postojali su u nedjelju, ponedjeljak, ali danas je SRIJEDA! Mozete vi prebacivati odgovornost na mjesne zajednice, na bilo koga i bilo sta, glavni krivci su poznati – Komunalno stambeni fond i licno gradonačelnik Nermin Ogresevic , pardon magistar Nermin Ogresevic. Ne smije se titula zaboraviti, nije bitno znanje, bitno je zvanje. Pa je l’?!
U KSF-u, tacnije direktor te JU, izmedju ostalog, rece kako je covjek koji je cistio taj dio puta preminuo (Izet je, inace, umro prije godinu dana rahmet njegovoj dusi). Spomenuo je i zimsku opremu, koju je moj brat naravno imao! Kako rece vas, doduše bivši, premijer da se Krajišnici boje samo dragog Boga i svojih zena, posto sam ja zena, iz toga slijedi da se ja bojim samo dragog Boga. Javno prozivam gradonačelnika Ogresevic kao glavnog krivca. Zasto? Razloga je mnogo, kao prvo, direktno on na čelo svake JU, mjesne zajednice i itd, postavlja ljude, koji su u sustini samo pijuni, pa se njih i ne moze pozvati na red. Da je selekciju vrsio prema sposobnosti, a ne prema podobnosti, svako bi radio svoj posao i izvrsavao svoje obaveze. Nadalje, pred izbore obilazi sve MZ, sva sela i zaseoke, bavi se svakim mjestom pojedinačno, a kad se izbori zavrse nebitno je sve dalje od kruznih tokova. Vecina mjestana suti, jedni se boje, drugima je nesto obećano, trece ne zanima i tako u krug. Jesu li vrijedni vasi sitni interesi: metar puta, radna mjesta i sl.?
Hoce li biti vrijedno vase sutnje i kad vam djeca, ne daj Boze, izginu? Da ponovimo, naknada se placa, putevi se ne ciste! Moj brat se nije sjetio pozvati policiju i napraviti zapisnik, pa tuziti odgovorne za naknadu stete i pretrpljeni strah, vec je spasavao sto se dalo spasiti. Da sam ja bila na njegovom mjestu sigurno biste odgovarali. Ne odmah i ne tako brzo, vec polako i sigurno. I na selima su obicni ljudi, a ne kaskaderi, pa da vjezbaju kako najbrze i najbezbjednije iskociti iz auta. Obzirom da je meni porodica svetinja, jedino sto je bitno, sada cu vas javno prozivati za svaki pogresan korak, a mnogo ih je. Od nepotizma, pa nadalje. Naravno, sve sa slikama i dokazima, imenima i prezimenima (kako, sta, odakle, dokle, preko koga/cega), a puno toga, nazalost, znam. Nisam mislila da cu morati, ali sam se prevarila. Sto bi se reklo “to be continued”. Ako ne znate sta znaci, da vam kazem – nastavit ce se. Bavit cu se time sve do narednih izbora, a nije vam to trebalo.
Zivjela sloboda govora, jedna od temeljnih ljudskih sloboda, za one koji se ne boje i ne moraju biti poslusni.
