Velikokladuško poduzeće Saniteks, poput mnogih u kantonu, nakon sumnjivo provedenog postupka privatizacije, više ne funkcioniše.
Preduzeće je osnovano 1962. godine i svojevremeno je upošljavalo 2.000 radnika. Proizvodili su sve vrsta gaza, zavoja, medicinske opreme, a u cijeloj bivšoj državi prepoznavali su se po kutijama prve pomoći za automobile.
Kladušanka Elma Đogić iz prošlog saziva Parlamenta FBiH, pripremajući magistarski rad na FPN-u Sarajevo, došla je do podataka kako je Saniteks odigrao značajnu ulogu u odbrani BiH.
– Radnici Saniteksa, u strahu za vlastite živote, proizvodili su sanitetski materijal za vojsku BiH. Vrijednost isporuka je procijenjena na 3.659.070 KM, to je bio dug države prema radnicima, a onda se desila najveća sramota poslijeratne politike. Bez odluke Vlade, pravnog osnova, saglasnosti radnika dioničara, jednim potezom iz knjiga nestaje 3.659.070 KM ratnog doprinosa, navodi Đogić, okrivljujući tadašnju vladavinu SDA i iznoseći sumnje da je to urađeno da bi se “uljepšali” bilansi i preduzeće obezvrijedilo pred proces privatizacije, piše Oslobodjenje.
Ove informacije ona temelji na jednom od izvještaja iz revizije privatizacije. Podsjećamo, za zloupotrebe u Saniteksu 2021. optužen je bivši direktor Agencije za privatizaciju Samir Ćetović. On je nepravosnažno osuđen na dvije godine, dok su članovi Upravnog odbora u drugostepenom postupku oslobođeni optužbe. No, radi se samo o jednom slučaju smanjenja obaveze ulaganja za nezakonito sticanje državnog kapitala, dok Đogićka i mnogi u Kladuši smatraju da je, baš kao i u Agrokomercu, bilo višestrukih nezakonitosti u Saniteksu.
– Niko ne zna ni šta je bilo sa brojnim stanovima koje je sagradio Saniteks u Velikoj Kladuši, te kako je raskućena i druga imovina, govori nam Đogićka.
Jedan od direktora Saniteksa u poslijeratnom periodu bio je i Rifat Dolić.
– To su nebuloze. Taj ratni dug je pretvoren u obveznice, odnosno u ratni dug države. Te obveznice Saniteks je naplatio. Što se tiče stanova, bilo je doneseno zakonsko rješenje po kojem je dio stanova Saniteks podijelio radnicima, dio je morao dati državi, a i njih je država dodijelila, kazao nam je Dolić.
On je bio i jedan od dioničara Saniteksa, ali je dionice prodao na berzi. Većina dionica preduzeća završila je u Preventu, koji je postao većinski vlasnik. Proizvodnja je prestala, a vrijednost u nepokretnoj imovini preduzeća postala je predmetom trgovine.
Što se tiče privatizacije, Dolićevo svjedočenje i na sudu bilo je da je ona bila korektna, odnosno da je išla u korist radnika i dioničara. Ipak, mlađe generacije Kladušana, poput Elme Đogić, suprotnog su mišljenja i zahtijevaju revizije i istrage za većinu uništenih preduzeća u privatizaciji.