Na sjeveru Kine, u autonomnoj regiji Unutarnja Mongolija, smjestile su se ruševine Khara-Khotoa – nekadašnje prestonice Tangutske države, poznate i kao “crni grad” ili “grad crne vode”
Izgrađen 1032. godine, grad je cvjetao kao važna trgovačka tačka na Putu svile, opasan zidinama visokim i do deset metara.
U 13. vijeku, osvojio ga je Džingis-kan, ali grad je pod njegovom vlašću doživio zlatno doba – tokom Kublaj-kana i Kasnog Jinja, proširio se čak tri puta u odnosu na prvobitni obim. Marca Pola je Khara-Khoto nazvao “Etzina”, naziv pod kojim se navodi i u njegovom Putopisu.
Međutim, 1372. došla je tragedija: kineska vojska dinastije Ming opkolila je grad i presjekla ključni izvor vode, rijeku Ejin (Crnu rijeku), primoravajući zapovjednika Khara Batora da ubije svoju porodicu, a onda sebe, dok je ostatak stanovništva stradao od žeđi, gladi i osvete osvajača.
Tako je Khara-Khoto zauvijek napušten. Njegove zidine i ruševine ostali su zaklonjeni u pustinji, sačuvani od pljački zbog udaljenosti i surovog okruženja, sve dok ih početkom 20. vijeka nisu ponovo otkrili istraživači predvođeni P. K. Kozlovom.
Danas su vidljive visoke zidine, ostaci pagoda i ono što vjerovatno jeste stara džamija – znakovi multikulturnog naslijeđa grada . Ljudi pričaju da je mjesto ukleto – navodno duhovi Mongola lutaju ruševinama, svjedoči National Geographic, i čuvari tvrde da se čuju neobični zvukovi noću.
Za one željne istorijske avanture, Khara-Khoto je danas dostupna kroz organizovana putovanja – turisti obilaze zidine pješke, voze se drvenim stazama kroz Gobi i istražuju napuštene strukture usred beskrajne pustinje.
(Vijesti.ba)