Torsten Burmester, gradonačelnik Kelna naložio je preispitivanje slučaja Marka M., azilanta iz BiH, čija porodica mjesečno dobija 7350 evra socialne pomoći, iako je on trebao biti davno deportovan.
Nakon što je slučaj porodice iz BiH prerastao u skandal, gradonačelnik Kelna Burmester odlučio je da se preispita slučaj ove porodice.
Naime, njemački mediji već više od mjesec dana bave slučajem porodice iz Bosne i Hercegovine, koja mjesečno prima 7300 evra socijalne pomoći, iako je glava porodice trebao biti deportovan još 2003. godine.
Kako se utvrđeno, deportacija Marka M. (ime promijenjeno za potrebe teksta) je odlagana jer kelnska služba nije tražila zamjenska dokumenta. Naime, on posjeduje svoj personalni list u kojem stoji mjesto rođenja Bihać a državljanstvo: “Bosna i Hercegovina”. Ali, u službenom dokumentu za zemlju rođenja 41-godišnjeg odbijenog azilanta stoji “neutvrđeno”.
Njemački mediji baš zbog ovoga Markov slučaj navode kao veliki apsurd: mjesto rođenja je poznato, ali ne i zemlja? Birokratski apsurd u njemačkim službama za strance, koji gotovo niko više ne razumije.
Marko M., koji je već više puta osuđivan i u Njemačku došao bez ličnih dokumenata, a trebalo je da bude deportovan još 2003. godine. Ipak, 41‑godišnji državljanin BiH i dalje živi u Kelnu. Prema rješenju socijalne službe za oktobar 2023, odbijeni azilant sa porodicom mjesečno prima oko 7350 evra od gradske socijalne službe.
Reakcije njemačkih političara
Slučaj je izazvao brojne reakcije i od strane njemačkih političara. Naime, potpredsjednik poslaničke grupe CDU u pokrajinskom parlamentu, Gregor Goland, zatražio je potpunu istragu ovog slučaja. Kristof Arnold, advokat specijalizovan ovakve slučajeve, ocjenjuje deportaciju Marka M. i njegove porodice kao „pravno jednostavnu, ali praktično tešku“. Pošto je otac taj koji ima tzv. “tolerisani status”, isti status važi i za djecu.
“Samim tim, deportacija cijele porodice bila bi moguća, jer potomci zbog očevog statusa tolerisanog boravka ne mogu postati njemački državljani, čak i ako su rođeni ovdje.”
Međutim, prinudnom povratku cijele porodice stoji na putu ustavom zagarantovan poseban princip zaštite porodice.
“Pretpostavljam da se kelnska služba za strance ustručava da deportuje cijelu porodicu sa osmoro maloljetne djece u neizvjesnu budućnost”, navodi advokat.
Uslovi za deportaciju
Pod određenim uslovima bilo bi moguće deportovati samo oca u Bosnu i Hercegovinu.
“Međutim, može se desiti da se upravni sud usprotivi i zaustavi deportaciju, jer bi porodica tada bila razdvojena od oca”, kaže on.
Najvjerovatniji razlog ovog apsurdnog slučaja jeste to da se kelnska služba za strance ovim problemom uopšte nije bavila.
“Da bi se izbjegla neprijatnost, jednostavno su produžavali boravak i radije isplaćivali pomoć nego pokušali da riješe problem”, naveo je.
Mediji su još ranije prenijeli da je zahtjev Marka M. za azil je odbijen još u oktobru 2003. godine i to od strane Saveznog ministarstvo za migracije i izbjeglice (BAMF), jer u zemlji porijekla nije bio ni progonjen niti ugrožen. Kada je ubrzo trebalo da bude deportovan, nestao je bez traga, da bi se 2007. ponovo pojavio.
Poslije dvogodišnjeg pravnog spora, njegov prigovor protiv rješenja o protjerivanju 2009. je odbijen, ali on je i dalje u Kelnu.