Na današnji dan, 5. augusta 1995. godine, prije tačno 30 godina, poginuo je Izet Nanić, legendarni komandant Armije Republike Bosne i Hercegovine i jedan od najslavnijih heroja oslobodilačkog rata. Imao je samo 30 godina.
Izet Nanić rođen je 4. oktobra 1965. godine u Bužimu, kao sin Ibrahima i Rasime. Osnovnu školu završio je s odličnim uspjehom, a srednju vojnu školu u Zagrebu 1984. godine. Vojnu akademiju pohađao je u Beogradu, Sarajevu i Zagrebu, gdje je diplomirao 1987. godine.
Kao poručnik bivše JNA, službovao je u Kragujevcu, ali je 1992. godine, pred sam početak agresije na BiH, napustio tada već kompromitiranu vojsku i vratio se u rodni Bužim. Tamo se odmah uključio u organizaciju otpora i formiranje prvih vojnih jedinica.
Već 1. augusta 1992. postavljen je za komandanta Štaba teritorijalne odbrane Bužim. Bio je osnivač 105. Bužimske udarne krajiške brigade, koja je kasnije postala čuvena 505. viteška motorizovana brigada Armije RBiH.
Pod njegovim komandovanjem brigada je ostvarila niz briljantnih vojnih uspjeha, a posebno su se isticale specijalne jedinice “Hamza” i “Gazije”, koje su izrasle u najelitnije jedinice Petog korpusa i cijele Armije BiH.
Izet Nanić je poginuo kao šehid u borbi za slobodu i teritorijalni integritet Republike Bosne i Hercegovine, braneći svoj narod od agresije Vojske SR Jugoslavije, Hrvatske i domaćih izdajnika okupljenih oko secesionističkog režima Fikreta Abdića.
Njegova hrabrost, vojna sposobnost i nesalomiva vjera u slobodu ostaju simbol otpora i patriotizma. U rodnoj Nanića Dolini kod Bužima, njemu i njegovom bratu Nevzetu podignut je spomenik kao trajno sjećanje na njihovu žrtvu.