Potresno svjedočenje koje se posljednjih dana dijeli društvenim mrežama ponovo je otvorilo teško pitanje odnosa države prema onima koji su je branili u najtežim trenucima njene historije. Riječ je o ratnom heroju, pripadniku Armije Republike Bosne i Hercegovine, ratnom vojnom invalidu A kategorije, koji je u ratu preživio nezamislive strahote, ali danas vodi bitku s administracijom vlastite države.
U tekstu se opisuje dramatična borba za život teško ranjenog borca, čovjeka koji je nakon višestrukih prostrijelnih rana danima bio izgubljen iza neprijateljskih linija, proglašen mrtvim, bačen među tijela poginulih saboraca, ali se – uprkos svemu – vratio živ. I ne samo to. Ranjen i iscrpljen, pokušao je izvući tijelo poginulog saborca, kako ga neprijatelj ne bi oskrnavio, pokazujući ljudskost i dostojanstvo i u trenucima kada je sam bio na ivici smrti.
Njegova ratna biografija ne završava tu. Kako se navodi, riječ je o čovjeku koji je tokom rata učestvovao u dovođenju čak 320 boraca u Bosnu i Hercegovinu preko okupirane teritorije, dajući nemjerljiv doprinos odbrani zemlje.
Ipak, danas, decenijama nakon rata, ovaj ratni vojni invalid suočava se s teškom stvarnošću – država Bosna i Hercegovina mu je, prema navodima iz objave, oduzela pravo na penziju. Upravo taj podatak izazvao je snažne reakcije javnosti, jer otvara pitanje kako je moguće da sistem zakaže upravo prema onima koji su dali najviše.
Status koji se dijeli ne govori samo o jednoj sudbini. On postavlja bolno, ali nužno pitanje: kakav je odnos države prema svojim herojima i da li su oni, koji su preživjeli rat, prepušteni sami sebi u miru?
Priča o ovom borcu nije samo ratna priča. Ona je opomena. Podsjetnik da sloboda nije došla sama od sebe i da odgovornost prema onima koji su je izborili ne bi smjela završiti na šalterima birokratije.