Tim stručnjaka sa Univerziteta u Bologni od juna je u Jadran već pustio oko 80.000 mladih hobotnica, dok se do kraja augusta očekuje dostizanje planiranog broja.
Prema informacijama koje prenosi Phys.org, projekt je pokrenut kao odgovor na naglo širenje plavog raka, invazivne vrste koja je posljednjih godina napravila ozbiljne probleme uzgajivačima školjki u sjeveroistočnoj Italiji.
„Hobotnicu smo odabrali jer je vrlo efikasan prirodni predator rakova“, objasnio je član istraživačkog tima Antonio Casalini za AFP. Plavi rak u Sredozemlju nema mnogo prirodnih neprijatelja, što dodatno pogoduje njegovom širenju.
Plavi rak porijeklom je s atlantske obale Sjeverne Amerike, a u Sredozemno more stigao je prije nekoliko decenija, najvjerovatnije putem balastnih voda brodova. Riječ je o veoma dobrom plivaču koji može dostići težinu od oko jednog kilograma.
Njegova populacija posljednjih godina značajno raste, a stručnjaci širenje povezuju i s porastom temperature mora i klimatskim promjenama.
Poseban problem predstavlja njegova ishrana. Snažnim kliještima lako otvara školjke i hrani se različitim morskim organizmima, uključujući mlade školjke koje se nalaze na morskom dnu.
Posljedice njegovog širenja posebno su izražene u sjeveroistočnoj Italiji, jednom od najvažnijih evropskih područja za uzgoj školjki.
Vlasti regije Emilia-Romagna ranije su procijenile da je plavi rak od 2022. godine prouzrokovao štetu od gotovo 17 miliona eura. Poljoprivredna i ribarska organizacija Coldiretti ukupnu štetu u Italiji procjenjuje na približno 200 miliona eura, pri čemu je značajno pogođena i regija Veneto.
Lokalni ribar Davide Sanulli upozorio je na razmjere problema, navodeći da plavi rak praktično jede sve što pronađe, uključujući mlade školjke.
Projekt pod nazivom Octo-Blu pokrenut je prošle godine uz finansijsku podršku regije Emilia-Romagna.
Naučnici mladunce hobotnica uzgajaju u laboratoriji u Cesenaticu. Kada dovoljno porastu, prebacuju ih u more, gdje ih puštaju u blizini podvodnih grebena. Za njih su napravljena i umjetna skloništa od cementa i gline, kako bi imali veće šanse za opstanak i prilagodbu novom okruženju.
„Cilj je uspostaviti malu populaciju hobotnica uz obalu“, rekao je Casalini.
Istraživači, međutim, ne očekuju da će hobotnice same riješiti problem. One uglavnom ne obitavaju u toplim i pješčanim područjima u kojima plavi rakovi trenutno prave najveću štetu, zbog čega njihov utjecaj može biti ograničen.
Zbog toga stručnjaci istražuju i druge potencijalne prirodne predatore. Među njima su jegulje, koje se hrane jajima plavih rakova, dok pojedini stručnjaci kao moguću opciju spominju i brancina.
Ipak, naučnici smatraju da bi čak i ograničeno djelovanje prirodnih predatora moglo pomoći u kontroli populacije invazivnog raka.
Istraživač Pietro Emmanuele ističe da se plavi rak izuzetno brzo razmnožava. Jedna ženka može proizvesti milione jaja, a iako samo mali dio mladunaca preživi do odrasle dobi, uklanjanje samo jedne ženke iz populacije moglo bi imati značajan efekat.
Projekt zato predstavlja pokušaj da se prirodnim putem uspori širenje invazivne vrste i ublaže ogromne posljedice koje ona već ostavlja na italijansku proizvodnju školjki.
(Vijesti.ba)