Bihaćki okrug, koji je više od tri i po godine bio pod potpunom opsadom, doživio je august 1995. godine kao trenutak slobode, radosti i susreta koji su urezani u pamćenje Krajišnika.
Nakon deblokade, koju je izveo 5. korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine, u ovaj dio Bosne i Hercegovine počeli su stizati prvi Krajišnici iz inostranstva, željni da vide svoje porodice i rodni kraj.
Datum 18. august 1995. godine ostao je simbol povratka, nade i potvrde hrabrosti naroda Krajine. Nakon godina gladi, granatiranja i potpune izolacije, u Bihać su pristizali autobusi i automobili puni Krajišnika, koji su s nestrpljenjem i suzama u očima tražili svoje najmilije. Mnogi su tih dana izgovarali rečenice koje su ostale upamćene, poput: „Idem da vidim svoga Smaju.“
Poseban značaj tog događaja prepoznala je i Hrvatska radiotelevizija (HRT), koja je snimila prilog o dolascima Krajišnika svojim kućama. U tim snimcima ovjekovječene su slike zagrljaja, suza radosnica, ali i ponosa naroda koji je preživio opsadu i odbranio svoju Krajinu.
Herojska odbrana Bihaćkog okruga, koju je vodio 5. korpus Armije RBiH, ostala je primjer hrabrosti, odlučnosti i patriotizma, ne samo u okviru Bosne i Hercegovine, nego i mnogo šire. Krajišnici su tada poslali poruku da ljubav prema domovini, snaga zajedništva i spremnost na žrtvu mogu pobijediti i najteže okolnosti.
I danas, tri decenije kasnije, august 1995. godine se u Krajini pamti kao vrijeme kada su se nakon dugih godina ponovo spojile porodice, kada je narod osjetio slobodu i kada su Krajišnici još jednom dokazali svoju nepokolebljivost.