Vanjskopolitički analitičar Jutarnjeg lista Vlado Vurušić objavio je analizu u kojoj komentira šutnju predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića na najave Milorada Dodika da će nezavisnu RS priznati 15 zemalja, a da će Hrvatska malo pričekati prije priznanja.
Vurušić se pita da li je takav dogovor Dodika i Milanovića pao u Laktašima ili pak na Hvaru.
Njegovu analizu iz Jutarnjeg lista prenosimo u cijelosti:
Zoran Milanović vjerojatno je još pod dojmom božićno-novogodišnjeg slavlja pa se zadnjih dana previše ne oglašava. No, kako smo navikli da komentira baš sve i svagda, čudno je da se sada nešto ušutio, a možda bi baš sada bilo zanimljivo čuti neko njegovo neordinarno mišljenje.
Recimo, što misli o opetovanim najavama svog prijatelja Milorada Dodika o izdvajanju i secesiji Republike Srpske, pa i o tome da bi tu njegovu tvorevinu, kako je kazao, “priznalo odmah 15 zemalja”, “a Hrvatska će čekati pa će nas priznati poslije”. Je li takva dogovor pao uz “prasića” u Laktašima ili gradele na Hvaru, kamo mu je ovaj stigao helikopterom MUP-a druge države – Srbije.
Što misli o megalomanskoj proslavi neustavnog, dakle protuzakonitog, dana RS-a, te o naricanju nad sudbinom, kako je rekao “utamničenih” “otaca” RS-a – Karadžića, Krajišnika, Mladića, ratnih zločinaca te dodjele ordena Viktoru Orbánu koji svojata pola Hrvatske, Vladimiru Putinu koji je izvršio agresiju na neovisnu državu. Čeka li svoj orden? Milanović se nije izjašnjavao o Dodikovoj “srpskosvetaškoj ideologiji”, o najavama ujedinjavanja “svih Srba iz regije” u jednu državu.
To je, kako kaže Dodik – njegov san.
Zašto Milanović na to šuti? U “proširiteljskom” zanosu Dodik kaže kako se u provedbi svoje politike oslanja na potporu Srbije, Mađarske, Rusije, Kine i Azerbajdžana, “no računa i na odnose s Hrvatskom”. Baš lijepo! Društvo za ubiti se. Radi li Dodik sve ovo da opstruira datum pregovora BiH s EU u ožujku?
Treba li se hrvatska politika ipak malo otresti od ovakvih izjava? Milanović je u listopadu, napadajući visokog predstavnika Christina Schmidta – uzviknuo: “Prste dalje od Dodika”. E, sada ovako. Dodik je govorio kako je današnja BiH “slična ustaškoj NDH”. Banjalučki analitičar Dragan Bursać tada je dobro poentirao: “Ako je BiH – NDH, onda Dodik može biti samo Ante Pavelić”.
Vice versa. RS je nastao na progonu, egzodusu i genocidu nesrba, a ni Srbi koju su drugačije mislili nisu bolje prošli. Je li ga Milanović ikada zapitao kako to u RS-u živi jedva petina prijašnjeg hrvatskog i jedva četvrtina bošnjačkog stanovništva? Milanović je na pitanje zašto surađuje s Dodikom ljutito uzvratio: A tko drugi da mi bude partner? Draža Mihailović? Dodik je Srbin, on je predstavnik Srba u RS-u”.
S obzirom na divljenje ratnim zločincima iz ratova 90-ih koji su provodili četničku politiku i ideologiju iz Drugog svjetskog rata u BiH, na koju se Dodik danas oslanja, onda da parafraziramo Bursaća: Dodik je upravo to – Draža Mihailović! U RS-u ima puno “Čičinih ulica”, pa i u gradiću Rudo gdje je osnovana Prva proleterska brigada, a ulicom “Đenerala Draže” se ide prema partizanskom groblju!
Dakle, ili moraš biti totalni politički analfabet da se diviš Dodiku, ili si ucijenjen, ili to radiš iz nekih loših namjera, ili vidiš nešto što drugi ne vide. U ovo zadnje čisto sumnjamo. Milanović bi se trebao izjasniti o mnogočemu u vezi s Dodikom, ali to kada se oporavi od blagdansko-prazničnog mamurluka. Pa, kako god.