Došao sam nekih desetak minuta prije dženaze na Bare, a tu sam zatekao oca od bebe i njegovu porodicu, stajali su u redu i ljudi su im izražavali ta’ziju. A pored njih, na velikom stolu, bio je mali tabut…”, ovako započinje svoj večerašnji status imam Ferhadija džamije u Sarajevu.
Preseljenje čovjeka s dunjaluka ostavi traga na svakome, a naročito kada se radi o djetetu, ili tek rođenoj bebi.
Naime, Velić je jučer klanjao dženazu namaz bebi koja je na dunjaluku živjela svega tri dana. Kako dalje navodi u svojoj objavi, ispunio je želju babe djeteta, a otac je počeo plakati, da se imam Velić pita kako “ni sam nije prokinuo”. Njegovu objavu prenosimo u cjelosti:
“Jučer sam klanjao dženazu jednoj bebi koja je živjela samo dva dana. Odredili su me po službenoj dužnosti. Došao sam nekih desetak minuta prije dženaze na Bare, a tu sam zatekao oca od bebe i njegovu porodicu, stajali su u redu i ljudi su im izražavali ta’ziju. A pored njih, na velikom stolu, bio je mali tabut, s umrlom bebom. Prizor koji zaustavlja dah. Stajao sam tako s njima, nakon ta’zije, čekajući termin za dženazu i razgovarao s ocem od bebe. Držao se poprilično dobro, svjestan Allahove odredbe. Govorio mi je sa suzama u očima, da njegov Nail, tako je bebi dao ime, iako je samo dva dana bio na ovome svijetu, imao je ulogu, mnoge je u porodici osvijestio i pouka je bila velika s njim. Zadovoljan je s Allahovom odredbom, jer mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Samo jedno, kaže, ne može prežaliti i ne zna kako će izaći na kraj s tim. Kaže da ne može prežaliti, jer je vrijeme bilo kratko, što svome Nailu nije proučio ezan i ikamet. Kaže da mu je toga najviše žao. Gledam ga, suze mu u očima. Kažem mu, brate, je l želiš da mu sada proučiš ezan i ikamet?! Hoćeš li ti il’ ću ja? Kaže da bi volio više da ja proučim. Rekao sam tamam. Zamolio sam džemat da sačekamo nekoliko minuta, prišao do malog tabuta i bebi na desno uho proučio ezan a na lijevo ikamet. Otac je cijelo vrijeme plakao. I sam ne znam kako nisam prokinuo. Možda zbog posta. A bilo mi je drago da sam mogao ispuniti želju ocu koji će ubrzo svoju bebu spustiti u mezar i koliko toliko ga utješiti. Bio je zahvalan. A onda smo bebi klanjali dženazu; našem dobrom Nailu, koji se rodio prvi dan ramazana, treći dan preselio, a četvrti mu je bila dženaza. I koji će čekati svoje roditelje ispred dženneta da ih uvede u njega. Jer, Allah će dati lijep ishod strpljivima. Eto, u nekoliko minuta, od ezana bez namaza i do namaza bez ezana, stanu sve naše želje. Toliko je trajao Nailov život. A je li mislite da i naš traje išta duže?! Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.”