Na prvi pogled, sve je radila kako treba. Ipak, iznutra je nosila težinu krivice i neadekvatnosti. Govorila je da voli svoju djecu, ali da ih ne osjeća onako kako misli da bi trebala. U trenucima bliskosti bi se povlačila, otupljivala, kao da je iza nevidljivog stakla. Što se više trudila da bude „dobra majka“, to je osjećaj neuspjeha bivao jači.
Kada više nije mogla izdržati, potražila pomoć. Isprva je mislila da je korijen problema u njenoj sadašnjosti, njene depresije, iscrpljenosti, razdražljivosti, emocionalne neadekvatnosti. Međutim, kako se terapijski proces razvijao, postalo je jasno da ono što je muči nema mnogo veze s njenom djecom, već s njenim vlastitim djetinjstvom.
Odrasla je uz roditelje koji su godinama radili u inostranstvu. Iako je bila zbrinuta i materijalno osigurana, emocionalno je često bila sama. Kao dijete je naučila da ne traži previše, da se ne oslanja na druge i da bliskost nosi rizik gubitka. Ta iskustva nikada nisu bila „dramatična“ u klasičnom smislu riječi, ali su ostavila dubok trag u njenom nervnom sistemu.
Kada je i sama postala majka, stara, neobrađena sjećanja su se aktivirala. Bliskost s djecom je nesvjesno pokretala tugu, strah i osjećaj da će opet biti napuštena, ili da će ona sama zakazati. Umjesto povezanosti, između nje i djece, posebno njene mlađe kćerke, rasla je emocionalna blokada.
Upravo u ovakvim situacijama EMDR psihoterapija pokazuje svoju snagu.
EMDR (Eye Movement Desensitization and Reprocessing) je savremeni, naučno utemeljen terapijski pristup koji pomaže mozgu da obradi traumatska i emocionalno preplavljujuća iskustva koja su ostala „zaglavljenja“ u prošlosti. Kada se takva sjećanja ne prerade, ona se ne javljaju samo kao uspomene, već kao snažne emocije, tjelesne reakcije i negativna uvjerenja o sebi, često onda kada to najmanje očekujemo.
Kroz EMDR terapiju, kojoj je prethodila izgradnja i jačanje unutrašnjih kapaciteta za samoregulaciju, klijentica se uz podršku terapeuta identificirala bolna sjećanja, osjećaje i tjelesne senzacije. Proces desenzitizacije i ponovne obrade sjećanja se odvijao kroz cikluse bilateralne stimulacije, u njenom slučaju – slušanje naizmjeničnih kratkih zvukova putem slušalica. Bilateralna stimulacija čula (vida, sluha ili dodira) aktivira prirodne mehanizme obrade informacija u mozgu i omogućava da se stara iskustva integrišu na novi način, bez preplavljujuće emocionalne boli.
U radu s ovom klijenticom, terapijski proces je bio postepen i siguran. Prije ulaska u obradu teških sadržaja, radili smo na jačanju njenog osjećaja stabilnosti i unutrašnje sigurnosti. Tek nakon toga smo započele obrađivati ključna sjećanja iz djetinjstva: napuštanje, samoću, iščekivanje, osjećaj da nema kome da se okrene.
Kroz ciklus od pet EMDR seansi, ova sjećanja su postepeno gubila svoj emotivni naboj. Nisu nestala, ali su prestala boljeti. Ono što se istovremeno mijenjalo bio je i njen odnos prema sebi. Umjesto uvjerenja da nije dovoljno dobra, počela je doživljavati sebe kao prisutnu, sposobnu i vrijednu ljubavi.
Nakon završetka EMDR tretmana, klijentica je opisala kako se drugačije osjeća u kontaktu sa svojom djecom. Mogla je biti emocionalno prisutna bez straha, bez unutrašnjeg pritiska da mora nešto „dokazivati“. Ljubav više nije bila povezana s krivicom ili stalnim naporom, već s osjećajem topline i sigurnosti.
Ova priča pokazuje da trauma ne mora izgledati dramatično da bi imala duboke posljedice. Dugotrajno emocionalno odsustvo, zanemarivanje ili hronična nesigurnost u djetinjstvu često se kasnije pojavljuju kroz depresiju, anksioznost ili poteškoće u odnosima, bilo u partnerskim odnosima ili u roditeljskoj ulozi.
EMDR psihoterapija ne mijenja prošlost, ali mijenja način na koji prošlost živi u nama. Kada stara sjećanja prestanu upravljati našim sadašnjim životom, postaje moguće biti prisutna – za sebe, za djecu i za odnose koji su nam sada važni.
Ako se prepoznajete u ovoj priči, važno je znati da proces promjene ne mora biti dugotrajan niti bolan. Uz siguran terapijski odnos i stručno vođenje, moguće je dopustiti starim ranama da zacijele i vratiti si osjećaj unutrašnje slobode.
Piše: Dejana Grbić Velagić, diplomirana geštalt psihoterapeutkinja, EMDR praktičarka pod supervizijom
Članica Healthy Contact tima
https://healthy-contact.com/team/dejana-grbic-velagic/
(Vijesti.ba)