Uredna servisna knjižica, mala kilometraža i ljubazan prodavač odavno više nisu garancija dobre kupovine polovnog automobila. Savremeni prevaranti koriste digitalne metode za manipulaciju brojačem kilometara koje je na prvi pogled teško otkriti.
Za kupce to može značiti gubitak od nekoliko hiljada eura, ali i rizik da se važni servisi urade prekasno, što može dovesti do skupih kvarova. Ipak, manipulacije često ostavljaju tragove, a pažljivom provjerom historije vozila i znakova istrošenosti mnoge prevare mogu se otkriti prije kupovine.
Vraćanje kilometraže za nekoliko desetina hiljada kilometara može značajno povećati vrijednost automobila, posebno oko granice od 100.000 pređenih kilometara. Kupcu se takvo vozilo može učiniti kao povoljna prilika, iako u stvarnosti plaća mnogo više nego što automobil vrijedi.
Problem nije samo u cijeni. Mnogi servisi zavise od stvarne kilometraže, pa se zbog lažnih podataka mogu prekasno mijenjati zupčasti remen, kočnice ili dijelovi ovjesa, čime se povećava rizik od ozbiljnih kvarova.
Danas se kilometraža više ne vraća jednostavnim izmjenama na instrument tabli. Moderna vozila podatke o kilometraži pohranjuju u više elektronskih jedinica, a prevaranti koriste dijagnostičke uređaje preko OBD priključka ili posebne programe za izmjenu podataka. Najsofisticiranije metode omogućavaju istovremenu manipulaciju više sistema kako bi prevara bila teže uočljiva.
Postoje i uređaji koji tokom vožnje sprečavaju bilježenje kilometara, a stručnjaci upozoravaju da nijedno vozilo nije potpuno zaštićeno od manipulacije.
Ipak, detaljna provjera može otkriti mnoge prevare. Prvi korak je pregled dokumentacije: servisne knjižice, računa iz servisa i zapisa s tehničkih pregleda. Kilometraža u svim dokumentima mora imati logičan slijed. Nedostatak dokaza o održavanju ili velike praznine u dokumentaciji trebaju biti znak za oprez.
Kod novijih vozila korisna je digitalna servisna historija, ali i sitni detalji poput naljepnica u motornom prostoru ili na okviru vrata, koje često sadrže podatke o posljednjem servisu i tadašnjoj kilometraži.
Stanje unutrašnjosti vozila također može otkriti stvarnu upotrebu. Pohabani volan, ručica mjenjača, papučice, sjedište vozača, prekidači i plastika u kabini često ne odgovaraju automobilu koji navodno ima malu kilometražu. Sumnjivi mogu biti i potpuno novi dijelovi bez jasnog razloga za zamjenu.
Kod električnih automobila dodatnu provjeru mogu pružiti podaci o stanju baterije i ciklusima punjenja, iako ni oni ne nude potpunu zaštitu.
Posebno oprezni trebaju biti kupci popularnih polovnih automobila, vozila više klase i SUV modela, jer se kod njih manipulacijom kilometraže može postići veća razlika u cijeni. Rizična su i vozila vraćena iz leasinga, kao i automobili iz uvoza kod kojih je teže pratiti kompletnu historiju.
Čak ni najdetaljnija provjera ne daje apsolutnu sigurnost, zbog čega je važno zaštititi se ugovorom. U kupoprodajnom ugovoru treba jasno navesti stvarnu ukupnu kilometražu, a ne samo “stanje prema brojaču” ili “očitanu kilometražu”, jer te formulacije ne garantuju stvarno stanje.
Također treba navesti sve predane dokumente, poput servisne knjižice, računa i izvještaja o pregledima. Ako prodavač izbjegava potvrditi kilometražu ili koristi nejasne formulacije, to je ozbiljan razlog za oprez.
(Vijesti.ba)