Profesor Rasel Foster, direktor Instituta za istraživanje sna i cirkadijalnih ritmova na Univerzitetu u Oksfordu, priseća se kako mu je jednom neko prišao i pitao: „Ne spavam osam sati noću. Da li ću umrijeti?“ On je odgovorio šaleći se: „Pa da, umrećete. Ali, znate, svi ćemo na kraju umreti.“ Iako zvuči šaljivo, istina je da nedostatak sna može ozbiljno uticati na zdravlje, ali povremena neprospavana noć nije razlog za paniku.
Dugotrajno uskraćivanje sna može povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti, moždanog udara, slabijeg imuniteta i problema sa disanjem, a loš san u srednjim godinama povezan je i s povećanim rizikom od demencije. Nedostatak sna utiče gotovo na sve sisteme u tijelu, a dugoročno može pogoršati raspoloženje, povećati razdražljivost i pretjeranu zavisnost od kofeina.
Ipak, ne postoji univerzalno pravilo koliko je sna potrebno. Preporuka od sedam do osam sati zasniva se na istraživanjima, ali neki ljudi prirodno funkcionišu sa manje sna, dok drugima treba više. Ključ nije u broju sati, već u tome kako se osjećate – ako se poslije šest sati sna ne osjećate umorno, možda vam to i dovoljno.
Važno je razlikovati manjak sna od nesanice. Osoba koja je neispavana lako će zaspati kada dobije priliku, dok ljudi sa nesanicom često ne mogu da zaspe ni kada su umorni. Zanimljivo je da mnogi koji misle da pate od nesanice zapravo spavaju više nego što vjeruju – poznato kao „pogrešna percepcija sna“. Jedna loša noć ne utiče dugoročno na zdravlje jer mozak ima sposobnost da nadoknadi manjak sna, ali važno je ne praviti od toga naviku. Vikend „nadoknađivanje“ sna može pomoći, ali predugo spavanje i izostanak jutarnje svjetlosti mogu poremetiti unutrašnji biološki sat i izazvati probleme sa ritmom spavanja.
San nije samo odmor – on je ključan za funkcionisanje mozga, učenje i rješavanje problema. Ljudi koji dobro spavaju lakše dolaze do rješenja složenih zadataka i bolje pamte informacije. Zbog toga, san ne treba posmatrati kao luksuz, već kao osnovu zdravlja. Važno je obezbjediti dovoljno vremena za spavanje, prilagoditi okolinu tamnim zavjesama i tišinom, pratiti svoje potrebe i ne paničiti zbog povremenih neprospavanih noći, jer tijelo je otpornije nego što mislimo.
(Vijesti.ba)