Bihać krajem 1942. i početkom 1943. godine postao je sjedište najvišeg vojnog i političkog rukovodstva NOP-a i središte oružane borbe naroda Jugoslavije. U njemu su rješavani najkrupniji problemi od kojih je zavisio ishod rata, a najznačajnije vojne i političke odluke u toku Narodnooslobodilačkog rata donesene su u ovom gradu.
“Na historijskoj skupštini 26.11.1942. godine u Bihaću, prvi put u našoj historiji sastalo se jedno predstavništvo svih naših naroda, poniklo iz njihovih redova u jeku borbe i u njihovim najtežim časovima. Ono je donijelo dalekosežne odluke, usmjerene da se do krajnjih granica ujedine napori svih rodoljubivih snaga u revolucionarnu borbu za konačno oslobođene zemlje i za srećniju budućnost jugoslovenskih naroda. Formiranjem AVNOJ-a položeni su temelji istinskog bratstva i ravnopravnosti naroda Jugoslavije jednog novog i pravednijeg društvenog uređenja”, riječi su kojima je Josip Broz Tito opisao značaj Prvog zasjedanja AVNOJ-a u Bihaću.
Sa tog zasjedanja poslat je i proglas narodima Jugoslavije, bez razlike na narodnost, vjeru i političko-stranačku pripadnost, sa pozivam na okupljanje oko Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, radi uspješnog i što skorijeg narodnog oslobođenja. U proglasu su pozivi poimenično upućeni: Hrvatima, Slovencima, Muslimanima, Crnogorcima, Makedoncima i Srbima.
Na prvom zasjedanju AVNOJ-a izabrani su predsjednik, potpredsjednici te izvršni odbor: Predsjednik: Dr. Ivan Ribar. Potpredsjednici: Dr. Pavle Savić, Nurija Pozderac i Edvard Kardelj. Izvršni odbor: Mile Peruničić, Ivan Milutinović, dr. Simo Milošević, pop Vlado Zečević, Mladen Iveković i Veselin Masleša.
Na tom Prvom zasjedanju AVNOJ-a Nurija Pozderac dobio je svoje pravo javno priznanje i promociju kao narodni tribun i vođa antifašista i rukovodilac Narodno-oslobodilačke borbe Cazinske krajine.
Tog 26. i 27. novembra u Bihaću Nurija je izabran za potpredsjednika Prvog zasjedanja AVNOJ-a, prve vlade nove i buduće Jugoslavije, čime je postao prvi Bošnjak sa najvišom političkom i izvršnom funkcijom u toj novoj zajednici jugoslovenskih naroda, Jugoslaviji. Pristupanje Nurije Pozderca Narodno-oslobodilačkom pokretu i njegov izbor u tadašnji najviši organ je po prvi put u povijesti odredilo sudbinu Bošnjaka kao pripadnika priznatog, ravnopravnog i konstitutivnog naroda u budućoj demokratskoj državnoj zajednici Bosne i Hercegovine, članu buduće federativne Jugoslavije, što dokazuju i zvanična usvojena dokumenta sa tog zasjedanja.
O tome, jedan drugi krajiški velikan, književnik Skender Kulenović piše: “Odlazak Nurije u partizane značilo je preokret za Muslimane Cazinske krajine, a posebno njegovim izborom za potpredsjednika AVNOJ-a, jer ih je Nurija lično pozvao, poslije čega se njihov broj u partizanima povećao deset puta… Junačka smrt Nurije Pozderca za vrijeme Pete neprijateljske ofanzive nije kod Muslimana njegovog kraja mogla da izazove preokret u korist neprijatelja…. naprotiv, krv Nurijina bila je, i biće još više, i za njegove Krajišnike novi neodoljivi poziv za pojačanu borbu.”
Dakle, već Rezolucijom Prvog zasjedanja AVNOJ-a održanog 26. i 27. novembra 1942. godine u Bihaću, kao i Proglasom narodima Jugoslavije bilo je predviđeno ujedinjenje i organiziranje savezne države sa šest posebnih jedinica (nacionalnih država, osim Bosne i Hercegovine) među kojima je nedvosmisleno navedena i Bosna i Hercegovina kao zajednička federalna jedinica tri ravnopravna naroda. Time su po prvi put, nakon što su Osmanlije i sultan Fatih ukinuli državnost i nezavisnost Bosne, na jednom zvaničnom skupu iznijete ideje i mišljenja i pokrenuti konkretni razgovori i dogovori o njenom ponovnom zaživljavanju.
To su bili prvi zvanični pokušaji za njeno ponovno i konačno obnavljanje i utemeljenje kao zasebne autonomne jedinice i osnovna pretpostavka za ono što će se dogoditi na Prvom zasjedanju ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Gradu i Drugom zasjedanju AVNOJ-a godinu kasnije u Jajcu, kada su predstavnici svih naroda Bosne i Hercegovine donijeli povijesnu odluku o ponovnom obnavljanju Bosne i Hercegovine kao države, doduše prvo zasebne federalne jedinice u Jugoslaviji, a kasnije Ustavom iz 1974. godine suverene republike i države.