Krivotvorenje novca jedna je od najstarijih kriminalnih aktivnosti u historiji, ali je u 21. stoljeću dobilo novu dimenziju – od malih ilegalnih štamparija do državnih operacija i međunarodnih mreža.
Prema procjenama američkog Ministarstva finansija, u opticaju se stalno nalazi između 70 i 200 miliona dolara lažnog novca, odnosno jedna krivotvorina na svakih deset hiljada pravih novčanica.
Situacija se razlikuje po regijama i valutama. U Evropi su zapljene česte – operacija DECOY III u februaru 2026. spriječila je ulazak oko 1,2 milijarde eura falsifikata na tržište. Ipak, podaci Evropske centralne banke pokazuju poboljšanje: 2024. godine povučeno je 554.000 lažnih novčanica, što je oko 18 na milion pravih. Najčešće se krivotvore apoeni od 20 i 50 eura, koji čine više od 75% slučajeva. Pad se dijelom povezuje sa širenjem bezgotovinskog plaćanja.
U SAD-u je situacija složenija zbog globalne upotrebe dolara. Novčanica od 20 dolara najčešće se krivotvori unutar zemlje, dok je ona od 100 dolara glavna meta u inostranstvu.
Posebno se izdvaja slučaj Sjeverne Koreje. Prema svjedočenjima prebjega, još krajem 1970-ih naređeno je da se tajne operacije finansiraju krivotvorenim dolarima. Tako je nastao tzv. “superdolar” – izuzetno kvalitetna kopija koju je teško razlikovati od originala. Ove novčanice proizvodile su se industrijski i korištene za finansiranje državnih programa.
Distribucija je bila sofisticirana, čak i kroz diplomatske kanale. Kasnije su se pojavile i lažne novčanice eura. Kao odgovor, SAD i Evropa uveli su napredne sigurnosne elemente na novčanicama, dok su institucije počele koristiti umjetnu inteligenciju za prepoznavanje falsifikata.
Ipak, nova tehnologija donosi i nove prijetnje – visokokvalitetne krivotvorine nastale uz pomoć 3D štampe i AI alata sve su teže za otkriti.
Dugoročno, postavlja se pitanje hoće li fizički novac uopće opstati. Iako je gotovina još uvijek dominantna, procjene govore da bi njena upotreba mogla pasti na oko 5% do 2035. godine. Razvoj digitalnih valuta i platnih sistema ubrzava taj trend.
Međutim, digitalizacija otvara pitanja privatnosti, jer za razliku od gotovine, digitalna plaćanja ostavljaju trag i podložna su nadzoru.
Dok gotovina polako gubi značaj, borba protiv krivotvorenja se nastavlja – između sve dostupnije tehnologije i sve naprednijih sigurnosnih mjera, u svojevrsnoj utrci bez kraja.
(Vijesti.ba)