Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda danas je u New Yorku raspravljalo o Međunarodnom rezidualnom mehanizmu suda za ratne zločine, odnosno razmatrao se izvještaj tužitelja Sergea Bramertza i sutkinje Graciela Gatti.
Zlatko Lagumdžija, ambasador BiH pri Ujedinjenim nacijama, istaknuo je značaj izručenja osoba koje su osuđene za ratne zločine u BiH navodeći primjere Novaka Đukića, dodajući da nema uporišta za prijevremeno puštanje Ratka Mladića.
S obzirom na zaostatak u rješavanju slučajeva koji se odnose na osumnjičene za koje se zna da borave izvan Bosne i Hercegovine, a s ciljem uklanjanja proceduralnih prepreka kako bi se oni u konačnici mogli procesuirati, Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH usvojilo je zaključak u februaru 2025. godine, u kojem smatra opravdanom inicijativu Suda BiH da se slučajevi ratnih zločina protiv nedostupnih osoba prebace u države u regiji, ili u države u kojima se te osobe nalaze, u slučaju nepostojanja mogućnosti njihove ekstradicije, bez obzira na pravnu kvalifikaciju krivičnog djela, kao jedini mogući način pokretanja krivičnog postupka protiv ovih osoba i njegovog okončavanja sudskom odlukom. Još uvijek nismo vidjeli realizaciju ovih sporazuma, s obzirom da su rezultati u procesuiranju ratnih zločina u nekim zemljama regije daleko od zvjezdanih – rekao je Lagumdžija.
U nastavku obraćanja, pohvalio je regionalni projekat UNDP-a ‘Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu’ koji trenutno radi na implementaciji aktivnosti usmjerenih na jačanje regionalne saradnje u krivičnom gonjenju slučajeva ratnih zločina između pravosudnih institucija zemalja Zapadnog Balkana, kako bi se doprinijelo društvenoj koheziji, pomirenju i dugoročnom miru i stabilnosti u zemljama Zapadnog Balkana.
Potrebno je mnogo više od praznih uvjeravanja o nečijoj posvećenosti prihvatanju i procesuiranju takvih slučajeva kako bi se postigla pravda i ojačala regionalna saradnja i pomirenje. Jednostavno zbog činjenice da nedostupni osumnjičeni ostaju nedostupni s razlogom. Oni su zaštićeni, slavljeni, nagrađivani i počašćeni za zločine koje su počinili u Bosni i Hercegovini; zločini se negiraju, a žrtve i njihove porodice su ponižavane iz dana u dan u proteklih 30 godina. Pored toga, negiranje zločina, revizionizam i veličanje ratnih zločinaca nastavljaju se nesmanjenom snagom i čak se pogoršavaju s vremenom – istakao je Lagumdžija.
Godišnjice dolaze i prolaze. Istakao je da se današnja sjednica se održava tačno između dvije bolne godišnjice u Bosni i Hercegovini – 30. godišnjice stravičnog zločina u Tuzli počinjenog 25. maja 1995. godine i 30. godišnjice genocida u Srebrenici, počinjenog u julu 1995. godine.
25. maj se u našoj zemlji nekada slavio kao Dan mladosti – ironično, baš tog dana 1995. godine, sa agresorskih položaja na planini Ozren ispaljena je granata, u kojoj je na okupljanju mladih u Tuzli poginula 71 osoba, a više od 200 ranjeno. Novak Đukić, oficir vojske Republike Srpske, proglašen je krivim što je, kao komandant Taktičke grupe Ozren VRS, naredio artiljerijskom vodu da 25. maja 1995. godine topovima granatira Tuzlu i osuđen je na 20 godina zatvora. Nakon bijega iz BiH, postao je nedostupan pravosudnim institucijama naše zemlje. Našao je utočište u Beogradu, ali susjedna Srbija odbija da ga izruči – rekao je Lagumdžija.
I do danas, nema obračuna sa genocidom u Srebrenici. Poricanje se nagrađuje, osuđene ubice se slave, sudski utvrđene činjenice i historija se iskrivljavaju i krše, žrtve se ponovo dehumaniziraju. Suočavanje s prošlošću i prihvatanje istine daleko je od stvarnosti. I u dijelu moje zemlje i u susjednoj Srbiji. Iznova i iznova se propuštaju prilike za suočavanje s prošlošću i pružanje iskrene ruke pomirenja. Usvajanje rezolucije koja ima za cilj odavanje počasti žrtvama zločina presuđenih pred MKSJ-om i MSP-om trebalo je biti jedna takva prilika za zajedničko djelovanje, a ne sramna nacionalistička naracija i revizija historije – dodaje.
Umjesto glasnih apela i molbi u ime osuđenih kriminalaca poput Mladića ili Karadžića na humanitarnim ili bilo kojim drugim osnovama, kako navodi Lagumdžija, trebali bi pokazati humanost i savjest prema onima koji to više zaslužuju – žrtvama i preživjelima ovih ubilačkih monstruma. Predstojeća 30. godišnjica je svakako prilika za to.
Holokaust, Ruanda, Srebrenica. Iskreno žalimo što nijedna od tih lekcija nije mnogo učinila da spriječi ponavljanje boli, patnje i smrti, da spriječi nezamislive nivoe okrutnosti koje jedno ljudsko biće može nanijeti drugom. Iskreno žalimo što se ubijanje nastavlja – poručio je Lagumdžija.