Na današnji dan navršile su se 23 godine od smrti generala Mehmeda Alagića, jednog od najprepoznatljivijih ratnih komandanata Armije Republike Bosne i Hercegovine i čovjeka čije ime u narodu i danas izaziva poštovanje, emociju i osjećaj nepravde. Alagić je preminuo 7. marta 2003. godine, a sjećanje na njega već više od dvije decenije ne čuvaju samo historijske činjenice i ratni put, nego i dvije snažne poruke koje su ostale duboko urezane u kolektivno pamćenje Bosne i Hercegovine.
Prva je izjava rahmetli Alije Izetbegovića, izrečena nakon vijesti o Alagićevoj smrti: „General Alagić nije umro od srca, već od nepravde.“ Ta rečenica vremenom je postala mnogo više od političke ili emotivne poruke. U javnosti je prihvaćena kao sažetak sudbine čovjeka kojeg su mnogi doživljavali kao ratnika, pobjednika i narodnog generala, ali i kao osobu koja je posljednje godine života dočekala pod velikim teretom progona, optužbi i javnog pritiska. Upravo zato se i danas, kada se govori o Mehmedu Alagiću, gotovo uvijek najprije vraća toj Izetbegovićevoj rečenici.
Druga poruka, jednako snažna i možda još potresnija, vezana je za njegovu dženazu. Više izvora navodi da tadašnji reis Mustafa Cerić tom prilikom nije izgovorio uobičajeno pitanje prisutnima da li umrlog „halale“, nego je izrekao poruku koja je ostala upamćena u narodu: „Halališ li im?“ U tom kratkom pitanju sažeta je cijela jedna epoha bola, poštovanja i moralne nelagode. Nije to bila samo rečenica sa dženaze, nego poruka koja je otvorila pitanje odnosa društva prema ljudima koji su u najtežim vremenima stajali na njegovoj odbrani.
Zato se 23. godišnjica smrti Mehmeda Alagića ne svodi samo na podsjećanje na datum. Ona vraća fokus na riječi koje i danas odzvanjaju možda jače nego ikad: da nije presudio samo bolestan organ, nego teret nepravde, i da iza čovjeka nekada ostane pitanje na koje narod godinama pokušava dati odgovor. U tome i jeste posebna težina sjećanja na generala Alagića — što njegovo ime ni danas ne živi samo kroz vojnu historiju, nego i kroz osjećaj da prema nekim ljudima dug nikada nije do kraja vraćen.

