Nadam se da ću se izboriti i pokazati ostalim osobama s invaliditetom da mogu na neki način sebi pomoći, kazala je Ibrekić
Banjalučanka Lejla Ibrekić, nakon diplome inženjera poljoprivrede, kao osoba s invaliditetom i oštećenjem sluha, našla se na raskrsnici života. Prije pet mjeseci Lejla se otisnula u svijet kreativnosti i počela praviti nakit za odrasle, ali i djecu.
Najveći oslonac
– Na ideju da počnem raditi nakit došla sam u razgovoru s porodicom koja mi je bila najveći oslonac kroz moje borbe. Jer, kada sam ostala potpuno gluha, samo porodica i nekoliko prijatelja nisu mi okrenuli leđa. Ja sam za svoje aparate morala izdvojiti 64.000 KM, a pri tome moji roditelji nisu zaposleni. Nisu mogli to da mi priušte. To me natjeralo da se pokrenem – priča Ibrekić.
Lejla ističe kako je nakit počela praviti jer nije imala više izlaza, a moliti za pomoć nije mogla.
– Sada, ako neko želi da mi pomogne, neka to bude zbog mog truda i rada, a ne tek onako. Nakit pravim u skladu s mogućnostima i trudim se da se ljudima koji kupe moj rad to i dopadne – kaže Ibrekić.
Ova mlada kreativka imala je i podršku nadležnih Grada Banje Luke koji su joj dali prostor za prezentaciju svojih radova.
– Htjela bih zahvaliti zamjenici gradonačelnika Miladi Šukalo, koja je spoznala moje kvalitete i dala mi je štand koji mogu koristiti na sajmovima. Zaista imam lijepa iskustva s Gradskom upravom grada Banja Luke koji su mi na mnoge načine pomogli kroz manifestacije i sajmove – dodaje Ibrekić.
Ne odustaje
Ističe i krug prijatelja na koje se uvijek i za sve može osloniti.
– Ne predajem se, idem u borbu, nadam se da ću se izboriti i pokazati ostalim osobama s invaliditetom da mogu na neki način sebi pomoći. Poručila bih svima da nisu ništa manje vredni od osoba koje ne nose bilo kakvo pomagalo ili dodatak. Mi smo svi ljudi i ponašajmo se u skladu s ljudskim vrijednostima. Ako ja imam dušu, imaš je i ti – istakla je Ibrekić.
Osjećala se odbačeno
– U početku moje faze s gubitkom sluha društvo nije imalo živaca da izdvoji vrijeme za mene, osobu koja je gluha, jer je svaka komunikacija bila putem papira i olovke. Mnogi takozvani prijatelji su se prestali družiti sa mnom zbog toga. Osjećala sam se odbačeno, tužno, obeshrabljeno – rekla nam je Ibrekić.
Nadam se da će se naći posao i za mene, budući da sam dobila odbijenicu kad sam aplicirala za posao u struci.