Kada su se njen 27-godišnji sin i 24-godišnja kćer ponovo uselili kod nje, 63-godišnja Carter iz južnog Londona odredila je da svaki od njih plaća 300 funti (342 eura) mjesečno. Ova paušalna naknada pokriva struju, hranu i komunalne troškove, a cilj je, kako je rekla za The Guardian, da se pokriju njeni troškovi i stvori svijest o troškovima stanovanja. Ona naglašava da je iznos namjerno ispod tržišne cijene najma, kako bi djeca mogla štedjeti za penziju i vlastiti dom.
Fiksna stanarina
Prema Carter, iznos od 300 funti otprilike odgovara tekućim kućnim troškovima, iako nije „naučno ili matematički precizno izračunat“. Novac se uplaćuje trajnim nalogom prvog u mjesecu, a do sada nije bilo izostanaka.
U svakodnevici djeca kupuju vlastite namirnice, kuhaju naizmjenično s roditeljima i preuzimaju zadatke poput rada u vrtu, odvoza smeća ili brige o kućnim ljubimcima kada ih se zatraži.
Zajednički život
Osim financijske olakšice, Carter ističe i prednosti zajedničkog života, poput zajedničkih večera barem jednom sedmično. Ovaj model je tipičan za mnoga domaćinstva u Ujedinjenm Kraljevstvu.
Prema anketi provedenoj za NatWest Bank, gotovo četvrtina roditelja odrasle djece u posljednjih nekoliko godina ponovo je živjela sa svojom djecom, pri čemu povratak Boom-generacije obično traje oko dvije godine.
Njemačka pravila
U Njemačkoj roditelji mogu tražiti mjesečnu naknadu od punoljetne djece koja žive kod kuće, kada više nisu obavezni za njihovo izdržavanje.
Nakon 18. godine uglavnom se primjenjuje novčano izdržavanje. “Privilegovana” djeca do 21. godine u školi još uživaju pojačanu zaštitu.
Nakon završetka prve škole ili fakulteta (i kada je dijete sposobno za rad, bez ciljne edukacije) obaveza izdržavanja prestaje. Roditelji mogu tražiti najamninu, poticati na iseljenje ili sklopiti ugovor o najmu.
Povratak djece u roditeljski dom nakon studija nije rijedak ni u Njemačkoj – prema anketi, 15 posto Nijemaca ponovo je živjelo kod roditelja nakon prvog odlaska.
(Vijesti.ba)