Okružen drvenim paletama, ostacima sanduka u kojima je stizala humanitarna pomoć i dijelovima oštećenih instrumenata, palestinski majstor Suhail Abu Shawish pažljivo se naginje nad oštećeni oud, štimajući njegove žice nakon višednevne zahtjevne popravke.
Instrument, oštećen u granatiranju i razaranjima tokom rata u Gazi, jedan je od mnogih koji su stigli u njegovu radionicu.
– Mladi su mi počeli donositi svoje instrumente na popravku – rekao je Abu Shawish za AFP, dok je jedan od kupaca ulazio u radionicu noseći oštećene instrumente umotane u crne plastične kese.
Nekoliko obnovljenih instrumenata, sjajnih i pažljivo izrađenih, visi na zidovima radionice kao simbol otpornosti, muzike i zanatstva u sjeni rata.
Za 60-godišnjeg Abu Shawisha popravka oudova mnogo je više od zanimanja. On to vidi kao misiju očuvanja važnog dijela palestinskog kulturnog identiteta u vremenu kada je mnogo toga izgubljeno.
Otac petero djece naučio je svirati oud osamdesetih godina prošlog stoljeća. Kasnije je radio s nekoliko institucija, gdje je postao stručnjak za očuvanje i restauraciju muzičkih instrumenata.
Bez prave radionice, uz nestašicu materijala i česte prekide u snabdijevanju električnom energijom, gotovo u potpunosti se oslanja na ručni alat.
Tokom rata bio je raseljen u južni grad Rafah, prije nego što se vratio kući u kamp Nuseirat.
U radionici ručno reže drvo pilom, obrađuje površine turpijom i strpljivo lijepi polomljene dijelove koje bi mnogi smatrali nepopravljivim.
– Uprkos nestašici drveta i njegovim visokim cijenama, ljudi se obraćaju meni – rekao je Abu Shawish.
Dodao je da, uprkos ratnim teškoćama, nastavlja raditi.
Za njega je svaki obnovljeni instrument mala pobjeda nad razaranjem koje ga okružuje.
Kupci mu dolaze u nadi da će uspjeti vratiti topao i prepoznatljiv zvuk ouda, instrumenta koji stoljećima zauzima posebno mjesto u arapskoj kulturi.
Izazovi s kojima se suočava su veliki. Drvo koje se tradicionalno koristi za izradu oudova gotovo je nemoguće nabaviti. Zbog ograničenja uvoza i nestašica, Abu Shawish je primoran snalaziti se.
Drvo sada pronalazi u odbačenim sanducima od humanitarne pomoći, pretvarajući otpadne komade u zamjenske dijelove. Dijelove teško oštećenih oudova pažljivo koristi za popravku drugih instrumenata.
– Drveta nema. Kupujemo otpadno drvo iz sanduka za pomoć i koristimo oštećene instrumente za popravku drugih instrumenata – objasnio je Abu Shawish.
Rast cijena dodatno otežava rad. Ljepilo koje je ranije koštalo 20 šekela, odnosno oko 6,7 dolara, sada košta oko 60 šekela, dok je i cijena razrjeđivača naglo porasla, zbog čega su osnovni materijali mnogim majstorima teško dostupni.
Struja, neophodna za modernu obradu drveta, u Gazi je uglavnom nedostupna.
– Radimo ručno, pilom i turpijom, što nam je veoma teško – rekao je, dodajući da takav rad produžava vrijeme potrebno za popravku svakog instrumenta.
Ipak, Abu Shawish ne odustaje. Dok sunčeva svjetlost prodire u radionicu, stavlja završne detalje na obnovljeni oud i lagano prelazi prstima preko žica.
Instrument odgovara zvukom koji, barem na trenutak, nadilazi teškoće koje ga okružuju.
Abu Shawish se nada da će jednog dana moći proizvoditi kvalitetne palestinske instrumente koji će konkurirati na međunarodnom tržištu i predstaviti zanatstvo Gaze svijetu.
– Nadamo se da će uvjeti biti poboljšani i da će nam biti omogućeno da uvozimo drvo, ljepilo i druge materijale. Želimo raditi kao ostatak svijeta, takmičiti se globalno i početi proizvoditi proizvode za koje s ponosom možemo reći da su palestinski, napravljeni u Gazi – rekao je Abu Shawish.
(Vijesti.ba/Fena)