U ovom selu, koje broji tek pedesetak stalnih stanovnika, svakodnevica je isprepletena s prirodom, naslijeđem i tihom borbom za opstanak
Martin Brod
Kroz usjeke ličkog krša, brdski krivudavi put koji od Drvara prema Kulen Vakufu vodi do vijekovima netaknute prirode u naselju Martin Brod gdje je ušće Unca i Une formiralo jedinstvene i nadaleko poznate slapove.
Priroda se na najljepši način poigrala s krajem kojeg stanovnici ovog dijela zemlje nazivaju “biserom Krajine”, a koji je “žila kucavica” Nacionalnog parka Una.
Martin Brod, malo selo u blizini Bihaća, smješteno u samom srcu Nacionalnog parka Una, skriva priču koju rijetko čujemo, ali koja zaslužuje da bude ispričana. U ovom selu, koje broji tek pedesetak stalnih stanovnika, svakodnevica je isprepletena s prirodom, naslijeđem i tihom borbom za opstanak.
– Čuvari tradicije –
“Martin Brod je malo selo, nema puno stanovnika. Sela umiru, kao i svugdje u svijetu, nije to samo problem u BiH, mladi odlaze, tako da je u Martin Brodu uglavnom starija populacija”, rekao je za AA Dragan Reljić, jedan od stanovnika Martin Broda, koji govori o životu u selu koje, iako maleno, čuva tradiciju staru stoljećima.
Cijele godine, kako je kazao, u selu je 50-tak ljudi, ali tokom sezone bude više.
“Ima puno vikendica gdje ljudi dolaze pa budu od kraja proljeća do početka jeseni”, rekao je.
Ipak, dolazak turizma i formiranje Nacionalnog parka Una dali su novi život ovom kraju. Priroda, netaknuta i veličanstvena, sve više privlači posjetioce iz cijelog svijeta.
“Početkom, uz uspostavljanje Nacionalnog parka u BiH, obuhvaćeno je i ovo naše selo, a samim tim je dobilo i neku drugu dimenziju. Turizam je krenuo i svake godine sve više i više turista dolazi. Naravno, sve je to zahvaljujući Nacionalnom parku koji je to i na marketinški i svaki drugi način pomogao da se desi”, ispričao je Reljić.
– Kulturno blago –
Na svom imanju, čuva dvije posebnosti Martin Broda: tradicionalnu bučnicu i stari mlin. Ove dvije znamenitosti ne samo da su kulturno blago sela, već su i brend Nacionalnog parka Una.
“Bučnica, pošto ljudi ne znaju šta znači riječ bučnica, sad su je nazvali prirodna veš-mašina, je eko veš-mašina i ona je stara više od tri stotine godina i ona služi za pranje velikih stvari ka što su deke, jorgani, pokrivači… I to se pere bez deterdženta, sapuna, bez ikakve hemije, samo pritisak vode”, rekao je Reljić.
Još stariji je mlin – vodenica stara više od 350 godina, jedina aktivna u selu. Nekada ih je, kaže, bilo više od 60. Danas ih je ostalo nekoliko, ali samo je njegov u funkciji.
“A mlin, negdje ga zovu vodenica, još uvijek održavamo tu tradiciju u našem naselju. Mlin je čak i stariji nego bučnica, više od 350 godina”, rekao je Reljić navodeći da je poslije Drugog svjetskog rata bilo više od 60 mlinova, ali da je ovo sada jedini funkcionalni mlin.
“Imamo još tri, ali ljudi nisu tu, tako da se ne bave mlinarstvom u tolikoj mjeri. Melju se sve vrste žitarica, od pšenice, heljde, kukuruza…”, pojasnio je.
I dok turisti dolaze, dive se vodi, zelenilu i tišini, stanovnici Martin Broda vode tihu borbu da selo ne nestane.
“Ovdje se živi od prirode i s prirodom. Možda nisam objektivan, ali Una je najljepša rijeka u BiH. I kad jednom dođete ovdje, nećete poželjeti otići”, dodao je.
– Unska regata –
Milančev buk (Veliki slap), koji je jedan od martinbrodskih slapova, smatra se najljepšim dijelom sedrenog područja.
Vodopadi su nastajali u dugom vremenskom periodu zahvaljujući izuzetno čistoj vodi bogatoj mahovinom i algama od kojih nastaju sedrene barijere sa kojih voda pada.
Upravo ovakve predispozicije omogućile su održavanje tradicionalne Unske regate, a sezona raftinga traje od aprila do oktobra.