Cerić kaže kako međunarodna zajednica mora prepoznati pravo Bošnjaka u Stocu jer pravo na ukop nije nikakva privilegija.
Bošnjaci Stoca se suočavaju sa mnogobrojnim problemima u svojoj lokalnoj zajednici. Posljednji u nizu je i pitanje harema za koje je gradonačelnik Stoca Stjepan Bošković povukao dozvolu.
Jučer je grupa Bošnjaka iz Stoca ogradila namijenjeno mezarje a podršku su dobili sa svih strana. I nekadašnji reis-ulema IZ u BiH dr. Mustafa Cerić je pružio snažnu podršku Stočanima.
U srcu hercegovačkog kamena, među stoljetnim stećcima i rijekom Bregavom koja šumi kao tihi svjedok prošlosti, danas se vodi borba koja nadilazi lokalne razmjere i postaje simbol šireg ljudskog dostojanstva. Borba Bošnjaka Stoca za harem – za mezarje, za prostor gdje će njihove majke i očevi, sinovi i kćeri, djedovi i nane naći mir u zemlji koju su voljeli – nije tek administrativno pitanje, već moralni ispit naše epohe.
Cerić je podsjetio kako je Stolac grad u kojem se prepliću slojevi raznih civilizacija te da mezarje predstavlja više od običnog groblja, živi spomenik koji ostaje vjeran svom narodu i vjeri.
Stolac je grad u kojem se prepliću slojevi civilizacija: od ilirskih gradina, preko stećaka Radimlje, do osmanskih mostova i česmi. U tom mozaiku povijesti, mezarje je više od običnog groblja – ono je znak postojanja, trag kolektivnog pamćenja, svjedočanstvo opstojnosti naroda na svome pragu. Ako stećci svjedoče o bosanskoj hiljadugodišnjoj tradiciji Dobrih Bošnjana, onda je mezarje današnjeg Stoca nastavak tog svetog niza – živi spomenik naroda koji unatoč svim nepravdama ostaje vjeran svom pragu i vjeri.
Narodi se poznaju po tome kako tretiraju mrtve, smatra Cerić, dodajući kako je zabrana davanja dozvole za harem samo poruka živima da nemaju budućnost.
Uskraćivanje prava na dostojanstven ukop mrtvih, na harem koji pripada ljudskom i vjerskom identitetu, predstavlja udar ne samo na Bošnjake Stoca nego i na samu bit ljudskih prava. Jer, narodi i civilizacije se prepoznaju po tome kako tretiraju mrtve. Ako se mrtvima uskraćuje mir, živima se poručuje da nemaju budućnosti. Politika koja se skriva iza izgovora o državnoj imovini ili strahu od OHR-ovih odluka nije ništa drugo do ponavljanje praksi isključivosti i aparthejda. A aparthejd, ma kako ga ko opravdavao, uvijek je sramota za one koji ga sprovode.
Cerić kaže kako međunarodna zajednica mora prepoznati pravo Bošnjaka u Stocu jer pravo na ukop nije nikakva privilegija.
Borba Stočana nije poziv na sukob, već na mir. Jer mir se ne može graditi na nepravdi i poricanju osnovnih ljudskih prava. Poziv na razum i pravdu znači zahtjev da se jednako tretiraju svi građani Stoca, bez obzira na vjeru i naciju. Ako je međunarodna zajednica mogla prepoznati svetost žrtava genocida u Srebrenici i odobriti Memorijalni centar u Potočarima, onda mora prepoznati i pravo Bošnjaka Stoca da imaju mezarje u svome gradu. Jer pravo na ukop i na obilježavanje mezarja nije privilegija – to je temeljna civilizacijska vrijednost.
Zbog toga, govori Cerić, podrška Stočanima je patriotska obaveza ali i nastavak borbe za BiH u kojoj su „svaka avlija, kamen, crkva i džamija dio zajedničkog naslijeđa koje ne smije biti negirano“.
Naš narod stoljećima je znao da se istinska sloboda ne mjeri snagom oružja, već snagom morala i istrajnosti u pravednoj borbi. Stoga, podrška Bošnjacima Stoca u njihovoj mirnoj i dostojanstvenoj borbi za harem nije samo solidarnost, nego i patriotska dužnost. To je nastavak one borbe za Bosnu i Hercegovinu u kojoj je svaka njena avlija, svaki njen kamen, svaka njena džamija i crkva dio zajedničkog naslijeđa koje ne smije biti negirano.