Franco je autor filmova koji osvajaju prestižne nagrade na najvećim festivalima. Film “Nakon Lucije” je dobio nagradu „Un Certain Regard“ u Cannesu 2012., ostvarenje “Hronični” mu je donio nagradu za scenarij u Cannesu 2015., a “Novi poredak” osvojio je Srebrnog lava žirija na festivalu u Veneciji 2020. godine. Njegovi radovi odlikuju se beskompromisnim pristupom, hronološkim snimanjem i dubokim fokusom na ljudsku intimu, što ga čini jednim od najprepoznatljivijih filmskih glasova današnjice.
Autor je naglasio da je prvi put u Sarajevo došao 2009. godine sa filmom “Daniel & Ana” i da o gradu nije znao ništa, osim da je bio rat.
Govoreći o svom najnovijem filmu “Snovi”, Franco je naglasio da ga je ispričao kroz intimnu ljubavnu priču, iako je u njoj vidljiva i šira društvena dimenzija.
– Ne, da sam htio snimiti film o dvije države, on bi izgledao drugačije. Oduvijek sam želio snimiti film o odnosu SAD-a i Meksika jer sam rođen u Meksiku. Snimio sam ga kroz intimnu ljubavnu priču, ako je možemo tako nazvati. Nisam toliko razmišljao o komentiranju dvije zemlje, već o tome da napravim intimnu priču, a onda mi se sve poklopilo u glavi – kazao je, dodavši da mu je u fokusu uvijek odnos ljudi, a ne političke alegorije.
Moderator Masterclassa Ennis Ćehić primijetio je da Franco u svojim filmovima ne bježi od prikaza okrutnosti, no autor je istaknuo da mu je polazna tačka uvijek čovjek i njegova unutrašnja borba.
– Zanimaju me ljudi. Volim ljude. Ne snimam filmove da bih nekoga kaznio ili slično. Moji filmovi često govore o stvarima koje nisu tema mainstream kinematografije. U posljednje vrijeme radio sam s glumcima poput Jessice Chastain i zanimljivo je vidjeti šta to otvara u smislu pristupa široj publici. Ali mene zanimaju ljudi i trudim se da snimam filmove koji u najvećem broju slučajeva imaju veze s mojim vlastitim iskustvom. Cijeli život mi je zapravo analiza meksičko-američkog odnosa – objasnio je.
Franco je naglasio da nikada ne polazi od “velike teme”, već od vlastite potrebe da istraži ono što ga intimno opterećuje.
– Mislim da uvijek mora postojati lični pristup. Nikad ne kažem: želim istražiti tu temu, pa onda snimim film. Pišem filmove, jer želim bolje razumjeti neke stvari koje me muče. Imam pitanja i znam da na kraju neću dobiti konačne odgovore, ali želim istražiti zašto me nešto privlači, zašto me privlače određeni ljudi. To je privilegija – imati priliku da snimam o onome što me muči. Nikada ne pokušavam publici servirati odgovor ili rješenje jer ih ni sam nemam. Upravo takvu vrstu filma prezirem, kada autor želi poučiti publiku, obično kroz happy end. Moji filmovi nisu didaktični. To je možda Hollywood, ali to nikad ne želim raditi – istaknuo je.
Podsjetio je i na film “Chronic”, inspiriran iskustvom nakon smrti njegove bake, koju je do kraja života njegovala profesionalna njegovateljica.
– Shvatio sam koliko je njen život zanimljiv, koliko daje, a koliko malo priznanja dobija. Kada sam kasnije pisao Memory, odlučio sam ponovo uključiti tu vrstu brige, jer glavni lik, iako nije njegovateljica, radi u ustanovi i svakodnevno pomaže ljudima – kazao je.
Na Masterclassu je govorio i o radu sa svjetski poznatim glumcima, među kojima su Tim Roth, Peter Sarsgaard, Charlotte Gainsbourg i Jessica Chastain. Naglasio je da ih uvijek potiče na improvizaciju, kako bi scene izgledale živo i spontano.
– Zanimljiva stvar u radu s takvim glumcima je da imaju puno mašte i osjećaju kada trebaju isprovocirati druge kako bi scena djelovala autentično. Jessica se puno igrala s tim na setu – otkrio je.
Franco je govorio i o svom putu u film, naglasivši da nikada nije studirao režiju, već da se formirao kroz praksu.
– U Meksiku su postojale samo dvije filmske škole, s vrlo dugim i ponižavajućim procesom prijema. Nisam htio prolaziti kroz to. Umjesto toga, počeo sam snimati kratke filmove, učio sam iz vlastitih grešaka i filmova koje sam gledao. Bio je to put samoukog autora. Nakon lošeg iskustva sa svojim prvim producentom, odlučio sam da ću sve svoje filmove snimati na svoj način – uvijek hronološki, s malim timovima, fokusirajući se na glumce. To je proces koji štiti autentičnost filma – kazao je.
Za sebe kaže da ne može razdvojiti život od snimanja filmova, pa zato nastoji snimiti bar jedan godišnje.
– Moj život je snimanje filmova. Dosadi mi ako ne radim. Zato razvijam sistem koji mi omogućava da uz male budžete imam potpunu slobodu i radim s vrhunskim glumcima. Fokusiram se na ono što me muči sada, u ovom trenutku – zaključio je Michel Franco na Masterclassu u Sarajevu.
On je 2017. godine bio član žirija Takmičarskog programa na SFF-u u kategoriji za igrani film, a 2020. mu je dodijeljena nagrada Počasno Srce Sarajeva.
(Vijesti.ba / FENA)