Ukidanjem sankcija, Sjedinjene Američke Države su, prema svemu sudeći, imale za cilj smanjenje nestabilnosti i političkih napetosti u regiji koja je i dalje osjetljivo žarište, a ne finansiranje, kako se navodi, „lutkarske predstave“, piše fokus.ba.
Iako zvaničnici Republike Srpske možda tehnički poštuju neslužbene američke uslove za ublažavanje sankcija, ostaje otvoreno pitanje kako će administracija predsjednika Donalda Trumpa reagovati u trenutku kada se prekrši duh ovog aranžmana.
Američki magazin Washington Examiner u analizi političke krize u Bosni i Hercegovini, objavljenoj u svjetlu nedavno održanih izbora za predsjednika Republike Srpske, ali i ukidanja sankcija Miloradu Dodiku i njegovim najbližim saradnicima, podsjeća da Trump nema običaj dugo tolerisati poteze koje doživljava kao manipulaciju te da se ne ustručava ponovo posegnuti za oštrim kaznama.
Novi predsjednik, stara politika
„Republika Srpska je nedavno održala izbore i, iako postoji novi predsjednik, šef ostaje isti – Milorad Dodik“, navodi se u tekstu naslovljenom „Novi problemi za Bosnu nakon ukidanja sankcija srpskom lideru“.
Autor podsjeća da je Dodik, kojeg su visoki predstavnik i sudski sistem u BiH proglasili nepodobnim za obavljanje političke funkcije, formalno napustio predsjedničku poziciju, ali ju je prepustio pažljivo odabranom nasljedniku, čime je, prema ocjeni analitičara, zadržao stvarnu političku kontrolu.
Zaključak teksta je pesimističan: Bosna i Hercegovina bi, kako se navodi, trebala očekivati nastavak iste korupcije, fragmentacije, dubokih podjela i etničkih trvenja koja su već tri decenije ozbiljna prepreka razvoju i dugoročnoj stabilnosti zemlje.
Karijera izgrađena na sukobima
Autor Washington Examinera ističe da je Dodik svoju političku karijeru izgradio sistematskim podsticanjem sukoba i nesloge između institucija Republike Srpske i državne vlasti Bosne i Hercegovine. U više navrata pozivao je na referendume koji bi vodili ka otcjepljenju RS-a ili odbacivanju državnih institucija.
Dodik je bio predmet brojnih istraga zbog korupcije, suočavao se s optužbama za podršku kriminalnim mrežama, a u javnim nastupima često se hvalio da se „redovno“ sastaje s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Uz to, više puta je ponavljao stav Moskve da je ruski rat protiv Ukrajine „potpuno opravdan“.
Sankcije kao prepreka, ne kao rješenje
Magazin navodi da je odgovor Dodika i njegove porodice na američke sankcije bio „pretvaranje postojećih mreža političkog i ekonomskog pokroviteljstva u sofisticiranu mašinu za izbjegavanje sankcija“.
Ipak, u oktobru je administracija Donalda Trumpa odlučila ukinuti sankcije Dodiku i njegovim saradnicima. Gotovo istovremeno, i to, kako se navodi, „u koordinaciji“, Dodik se povukao s mjesta predsjednika, omogućivši održavanje novih izbora, dok su vlasti RS-a ukinule ranije donesene neustavne zakone.
Autor ovaj potez opisuje kao izvanredan, gotovo klasičan primjer quid pro quo aranžmana, kojim je okončan višemjesečni politički zastoj između Dodika i viših institucija Bosne i Hercegovine.
Problemi ne prestaju s Dodikom
Međutim, upozorava se da problemi Bosne i Hercegovine ne nestaju Dodikovim formalnim povlačenjem. Osim finansijskog kriminala, Dodik i drugi srpski nacionalisti i zvaničnici Republike Srpske nastavili su promovirati agendu secesionizma, dubokih podjela i otvorenog približavanja Moskvi.
Takva politika, kako se naglašava, predstavlja ne samo unutrašnju destabilizaciju BiH, već i regionalnu sigurnosnu prijetnju, kao i potencijalni rizik za Evropsku uniju.
Uz podsjećanje da je Bosna i Hercegovina zemlja koja se i dalje oporavlja od masovnih ubistava i genocida, te da je Dejtonski mirovni sporazum, iako ključan, ostao manjkav temelj mira, autor upozorava da „prijetnja etničkog nasilja nikada nije daleko“.
Izbori bez Dodika – ali po njegovim pravilima
Iako su posljednji izbori u Republici Srpskoj održani bez Dodikovog imena na glasačkom listiću, obilježili su ih isti nacionalistički narativi, politička agitacija, niska izlaznost birača i optužbe za masovno namještanje glasova.
Rezultat, prema analizi, predstavlja nastavak statusa quo. Dodikov lično odabrani nasljednik, Siniša Karan, preuzeo je funkciju predsjednika, dok je Dodik ostao stvarni centar moći.
Autor ovu situaciju poredi s ruskim modelom vlasti, u kojem je Dmitrij Medvedev između 2008. i 2012. godine formalno obavljao funkciju predsjednika, dok je stvarnu moć zadržao Vladimir Putin. Dodik je, podsjeća se, čak vodio kampanju porukom da glas za Karana zapravo znači „glas za mene i politike koje smo do sada provodili“.
Upozorenje Washingtona
Bez ekonomskih i finansijskih kontrola koje su pružale američke sankcije, autor upozorava da se u budućnosti može očekivati intenziviranje nacionalističke retorike ispunjene mržnjom, porast korupcije i nove destabilizirajuće aktivnosti.
„Sada znaju da se suočavaju sa smanjenim rizikom od posljedica za svoje postupke. Sjedinjene Američke Države moraju ostati budne i spremne dokazati da to nije slučaj“, navodi se u analizi.
Podsjećajući na Dodikovu izjavu da će Zapad sada „dobiti dva Dodika“, autor zaključuje da je cilj Washingtona vjerovatno bio smanjenje napetosti u regiji, a ne dugoročno tolerisanje političkih manipulacija.
Kako se navodi na kraju teksta, iskustvo iz trgovinskih pregovora s Kinom pokazuje da Donald Trump nema mnogo dilema kada je riječ o ponovnom uvođenju oštrih kazni onda kada procijeni da je prevaren ili da se dogovor svjesno zloupotrebljava.