Porodična kuća Nedžada Smailovića udaljena je stotinjak metara od kamenoloma, zbog čega je, kako kaže, boravak u njoj često nepodnošljiv.
“Majka tu živi i nesnosno je. Bageri počnu raditi u pola šest ujutro, kao da čitav dan živite pored gradilišta. Čim vjetar puhne, selo je pod prašinom, a kad dođe miniranje, kao da je zemljotres i kuće popucaju”, kaže on za Radio Slobodna Evropa.
Kop u Međudražju, na sjeverozapadu zemlje, jedan je među stotinama koji su ucrtani u mapu kamenoloma u BiH.
Mapiranje je inicirala grupa eko-udruženja, nakon što je u Donjoj Jablanici u bujičnim poplavama, u oktobru prošle godine, poginulo 19 osoba, a tužilaštvo istražuje da li je stradanja uzrokovao i kamenolom, iz koga se kamenje sručilo na selo.
Koncesiju za iskopavanje dolomita u Međudražju dodijelila je Vlada Unsko-sanskog kantona 2011. godine, na temelju prethodne suglasnosti lokalne vlasti u Bihaću.
Nezadovoljni sve intenzivnijim radovima i širenjem kamenoloma, mještani su formirali grupu “Plješevički otpor – Međudražje bez kamenoloma”, zahtijevajući od institucija vlasti povlačenje dozvola i raskid ugovora o koncesiji.
Upozoravaju da se nalazi u vodozaštitnoj zoni u kojoj su kamenolomi i miniranja zabranjeni, sukladno odlukama o zaštiti izvorišta vode Klokot i Privilica, koje je Gradsko vijeće Bihaća usvojilo 2009. i 2019. godine.
“Postavljamo pitanje kako se uopće mogla dati suglasnost za kamenolom na takvoj lokaciji. Ovo nije samo priča o kamenolomu nego o životu u zoni zaštite izvorišta pitke vode. Ovdje se ne radi ni o investitorima, protiv kojih nemamo ništa, nego o onima koji su dali takve dozvole”, kaže Smailović.
U proteklih 14 godina koncesija za kamenolom je nekoliko puta prenošena na druge kompanije, a od 2024. dobila ju je firma “Đuzel” iz Cazina.
Iz te kompanije su za RSE naveli da su kamenolom preuzeli uz poštivanje zakonske procedure, te naglašavaju da je i za to suglasnost dalo Gradsko vijeće Bihaća.
“Postupak je jasno zakonski definiran i ispoštovan uz, naravno, poštivanje i drugih zakonom propisanih mjera u procesu eksploatacije”, naveli su iz ove kompanije.
No, mještani traže od Gradskog vijeća Bihaća da povuče suglasnost, obzirom da se kosi sa odlukom o vodozaštitnoj zoni, a od resornog kantonalnog Ministarstva raskidanje ugovora o koncesiji.
Upozoravaju da miniranja dovode do pucanja zidova i cijevi na seoskom vodovodu.
“Padaju slike sa zidova, otvaraju se vrata ormara. Moja kuća je relativno blizu i svaka eksplozija i miniranje je kao potres. Imamo komšije koji su bliže i na zidovima kuća imaju pukotine”, kaže mještanin Mirza Šišić za RSE.
Iz kantonalne Vlade i gradske uprave Bihaća nisu odgovorili na upit RSE o tome šta će poduzeti kad je riječ o zahtjevima mještana.
Obraćajući se na jednoj od sjednica Gradskog vijeća, iz nadležne gradske službe su naveli da su se obratili Agenciji za vodno područje rijeke Save, sa zahtjevom za preispitivanjem vodne dozvole.
Koncesija za kamenolom u Međudražju ističe iduće godine, a mještani tvrde da će nastaviti pravnu borbu da spriječe njeno produžavanje.
Stanovnici okolice Bihaća nisu jedini u BiH koji prosvjeduju zbog kamenoloma, u kojima vlasti, pak, ne vide ništa sporno, sudeći prema izdatim dozvolama.
Gotovo pet godina protiv rada kamenoloma “Zukulja”, bore se mještani mostarskog sela Kuti, na jugu zemlje, a krajem septembra su ponovno blokirali prolaz bagerima investitora.
Okupljeni u udruženju “Eko Kuti”, mještani su potpisivali peticije i pokretali sporove zbog dozvola, tvrdeći da je kamenolom udaljen oko 130 metara od kuća.
Koncesiju za taj kamenolom dalo je Ministarstvo privrede Hercegovačko-neretvanskog kantona 2015. godine kompaniji “Mejdan Kuti”, koju su 2021. otkupili investitori iz Turske.
Stanovnici s kojima je razgovarao RSE ističu da su radovi u kamenolomu godinama bili sporadični, ali strahuju da će s novim investitorima, s čijim predstavnicima RSE nije mogao stupiti u kontakt, biti intenzivirani.
“U godini su nekad odvozli 10-20 kamiona pijeska i nije bilo miniranja. Ništa nam to ne bi bilo problem, ali se sada krenulo ozbiljno. Ni slučajno da smo protiv stranih investitora, ali neka nađu drugu lokaciju. Nećemo dopustiti miniranja sto ili 200 metara od kuća”, kazao je za RSE Aner Omanović, predsjednik udruženja.
U Studiji utjecaja na okoliš, koju su naručili investitori, zaključeno je, pak, da radovi u okviru eksploatacionog polja neće značajno utjecati na okolne parcele ni kuće, jer će biti provedene mjere zaštite.