Godišnjica smrti Hazima Bejtića, poginulog borca Armije Republike BiH iz Bihaća, ponovo je otvorila ranu koja se u njegovoj porodici nikada nije zatvorila. Njegova kćerka Sanela Bejtić podijelila je emotivnu, bolnu i hrabru ispovijest, u kojoj je jasno progovorila o nepravdi za koju vjeruje da je obilježila smrt njenog oca. Njene riječi dirnule su mnoge i pokrenule lavinu reakcija, posebno među ratnim veteranima i građanima koji su Hazima poznavali.
Hazim Bejtić bio je pripadnik jedinice „Tigrovi“, jedne od najpoznatijih i najizloženijih ratnih jedinica ARBiH.
Od prvog dana nalazio se na prvim linijama ratišta, prolazeći kroz teške i opasne borbene zone. Posebno se pamti njegova borba na području Kumarice, gdje je ostao opkoljen zajedno sa saborcima, među kojima su bila i dva njegova bliska rođaka. Dok je on preživio tu strašnu akciju, njih dvojica su poginula, braneći svoju domovinu i svoje saborce.
U miru je živio skromno, radio vrijedno i odgajao tri kćerke, koje su, prema riječima komšija i prijatelja, imale sve razloge da se ponose svojim ocem – njegovom hrabrošću, odgovornošću i poštenjem.
Hazim Bejtić izgubio je život u nesreći na dalekovodu prije godinu dana. Za njegovu porodicu, to nije bila samo tragedija – bila je to i početna tačka pitanja na koja, kako tvrde, do danas nisu dobili odgovor.
Njegova kćerka Sanela iznijela je šokantnu, iskrenu i bolnu ispovijest:
„Mog oca su ubili. To je gola istina.“
„Ubili, a niko nije odgovarao, niko se nije zapitao, niko nije otvorio oči.“
„Pravda je zakazala. Ljudi su okrenuli glavu. Ali ja nisam.“
Njene riječi otkrivaju osjećaj duboke nepravde, ali i ogromnu snagu i odlučnost da istraje.
Sanela je objavila tekst koji je pogodio mnoge, podsjetio javnost na bol porodica poginulih boraca i podsjetio na dug društva prema onima koji su dali najviše – vlastiti život.
U nastavku, poručila je:
„Najviše boli što je moj babo bio čovjek koji nije zaslužio ništa osim rahmeta i poštovanja. Borio se za nas tri kćerke, borio se za ovu državu, radio pošteno, nikom zlo nije učinio. A kad su mu ugasili život, sve je ušutjelo.“
„Jer moj babo nije broj, nije slučaj, nije papir. On je moj otac. I sve dok dišem, nosiću njegovu nepravdu kao zavjet.“
Ove riječi odzvanjaju kao snažan poziv da se istina ne prekriva šutnjom.
Njena ispovijest izazvala je brojne reakcije, posebno među ratnim veteranima, saborcima njenog oca i građanima Bihaća. Mnogi su poručili da slučaj zaslužuje ponovnu, temeljitu i potpuno transparentnu istragu, te da odgovorni moraju biti utvrđeni.
Sanela završava poruku riječima koje nose dubinu jedne kćerke koja traži pravdu:
„Dok god živim, borit ću se za njegovu pravdu. Kad ljudska ruka zakaže, Božija nikad ne zakazuje.“
Porodica, prijatelji i saborci Hazima Bejtića nastavljaju njegovu priču – borbu za istinu, dostojanstvo i pravdu koja nikada ne bi smjela biti prepuštena tišini.