Nakon gotovo tri decenije šutnje o najtežim trenucima svog života, Mujo ef. Ćehić odlučio je da se javno oglasi i stavi tačku na, kako kaže, kontinuirane pokušaje diskreditacije, vrijeđanja i pokušaja da mu se ponovo “sudi” za događaje iz 1993. godine kada se, mimo svoje volje, našao u okupiranoj Velikoj Kladuši i u zloglasnom logoru Drmaljevo.
“Godinu i po ćutim na zulum koji mi se čini. Natjerali ste me da napišem ovo. Nakon ovog ću opet šutjeti, ali sad je bilo krajnje vrijeme da neke stvari javno kažem”, istakao je efendija Ćehić u objavi na društvenim mrežama, koja je izazvala veliku pažnju i reakcije.
U svojoj iscrpnoj i emocionalnoj ispovijesti, ef. Ćehić opisuje kako je, nakon demobilizacije, prihvatio poziv da se kao imam preseli u Šturlić, ne sluteći da će taj prostor uskoro biti okupiran od strane snaga Fikreta Abdića.
Tvrdi da je nedugo zatim uhapšen, sproveden kroz naselje uz oružanu pratnju i zatvoren u logor Drmaljevo, gdje je bio izložen ispitivanjima, poniženjima i fizičkom nasilju.
“U Drmaljevu sam vidio već pretučene civile. Sam sam bio ponižavan, isljeđivan, udarao me kundak u leđa. Prijetili su mi, tjerali da čitam tekstove koje su oni napisali, dok mi je u leđa bila uperena cijev automata.
Šutio sam o svemu tome godinama, ali dosta je. Neko mora reći – nisam prebjegao zločincu, već sam mu pobjegao!”
Ćehić podsjeća da se nakon dramatičnog bijega kroz autonomaške linije ponovo priključio jedinicama Armije RBiH i da je tokom ostatka rata obavljao više dužnosti u 506. brigadi.
Navodi da je lično tražio da bude raspoređen među krajiške borce, osjećajući dug prema onima koji su se borili bez mrlje.
“Imao sam potrebu da se pred saborcima opravdam ne riječima, već djelima. Bio sam u rovu s njima, na Alatuši, Džaferovom brdu, Prokresu, Glinici, Bojni, Grljavcu… Pitajte bilo koga iz ‘Pečenih’, iz 506. brigade.
Neka vam kažu ko sam bio, kako sam ratovao. Neka vam oni odgovore – ne oni koji danas kopaju po mojoj prošlosti iza tastatura.”
U objavi, ef. Ćehić postavlja niz pitanja onima koji, kako kaže, iznova oživljavaju konstrukcije o njegovom prisustvu u autonomiji, montiranom intervjuu i njegovom ratnom angažmanu. Posebno se obraća onima koji ga danas pokušavaju javno diskreditirati, bez uvida u arhivsku dokumentaciju i bez poznavanja činjenica.
“Znate li vi šta znači imati automatsku pušku uperenu u leđa? Da li znate šta je logor Drmaljevo? Ko vam je dao pravo da me istražujete, da me linčujete? Ko ste vi? Bog vam to nije naredio. Bojite li se išta? Znajte da će vam se sve vratiti”, poručuje efendija Ćehić.
Efendija Ćehić ističe da su ga nadležne službe Armije RBiH još tokom rata detaljno provjerile, da postoje arhivski zapisi i svjedoci koji potvrđuju njegovu verziju događaja. Imenom navodi komandante i saborce koji mogu svjedočiti o njegovom ratnom putu i čestitosti
“Pitajte moje suborce, pitajte komandante brigade. Ne tražim da me iko brani – samo da ne laže! Jer znate, ja sam taj koji se vratio među borce. I to dobrovoljno. Ja sam taj koji je tražio liniju, a ne kancelariju.”
Na kraju, ef. Ćehić se obraća i onima koji ga, kako tvrdi, napadaju jer nije pokazao slijepu poslušnost određenim vjerskim strukturama.
“Zato što ne želim robovati ljudima koji se kriju iza institucija, trebam ponovo biti javno razapet? Možda želite da me linčujete? Neka vam je haram! Vi koji me istražujete 30 godina poslije, zapitajte se šta ostavljate svojoj djeci. Bojte se Boga!”