glumicu Sonju Savić.
Rođena 15. septembra 1961. godine u Čačku, a odrastala u selu Donja Gorevnica, Sonja je od malih nogu pokazivala izuzetan talenat za glumu, što ju je kasnije dovelo u Beograd, gdje je diplomirala na Fakultetu dramskih umjetnosti.
Karijeru je započela 1977. godine u filmu Leptirov oblak, a tokom osamdesetih godina postala je simbol jugoslavenskog filma. Njene uloge u kultnim filmovima poput Šećerna vodica (1983.), Davitelj protiv davitelja (1984.), Balkanski špijun (1984.) i Život je lep (1985.) osvojile su publiku i kritiku, a posebno priznanje dobila je na Filmskom festivalu u Veneciji. Sonja je glumila i u filmu Una, snimanom po romanu Mome Kapora, te u popularnom Mi nismo anđeli (1992.), ostavljajući neizbrisiv trag u regionalnoj kinematografiji.
Osim filmskog rada, Savić je bila aktivna u kazalištu i eksperimentisala s alternativnim umjetničkim formama, poznata po buntovnoj prirodi i kritičkom odnosu prema društvenim i političkim okolnostima u Jugoslaviji. Početkom devedesetih bavila se režijom, kreirajući projekte koji su umjetničkim sredstvima osudili ratne strahote.
Privatni život Sonje Savić bio je obilježen tugom i ovisnošću. Pred kraj života povukla se iz javnosti, a 23. septembra 2008. godine pronađena je mrtva u stanu svojih roditelja u Beogradu. Obdukcija je pokazala da je umrla od predoziranja heroinom, a detalji njene smrti šokirali su javnost – navodno je prodala sav namještaj iz stana i preminula na madracu, među špricama, dok je hitnu pomoć pozvao prijatelj s kojim je te noći konzumirala drogu.
Iako je njen život bio turbulentan, umjetnički doprinos Sonje Savić i danas se pamti. Dokumentarni film Sonja iz 2012. godine istražuje njen kompleksni život i karijeru, dok njene filmske uloge i dalje ostaju legendarne i inspiracija novim generacijama glumaca.
Sonja Savić nije bila samo glumica – bila je simbol jedne epohe jugoslavenskog filma, čija prisutnost i danas odjekuje u regionalnoj kulturi.
(Vijesti.ba)