Novo međunarodno istraživanje, o kojem piše Science Alert, otvorilo je zanimljivo pitanje – moguću povezanost između preferencije prema crnom luku i određenih zdravstvenih pokazatelja.
Prema rezultatima studije, osobe koje imaju izraženiju sklonost ukusu i mirisu crnog luka pokazale su niži rizik od razvoja dijabetesa tipa 2, kao i manju vjerovatnoću povišenog krvnog pritiska. Ipak, naučnici naglašavaju da to ne znači da crni luk direktno štiti od ovih bolesti, već da bi sklonost određenim ukusima mogla biti povezana s općim zdravstvenim stanjem.
Istraživanje je obuhvatilo podatke više od 160.000 ljudi starosti od 37 do 73 godine iz velike britanske baze zdravstvenih podataka. U analizu su uključeni genetski podaci i prehrambene navike učesnika, pri čemu je identificirano 96 različitih prehrambenih preferencija, uključujući sklonost bijelom luku, grejpfrutu, hrenu, wasabiju i dodatnom soljenju hrane.
Posebna povezanost uočena je između crnog luka i varijante gena OR2T6, koji je uključen u funkciju receptora za miris. Ova veza potvrđena je i u dodatnoj, manjoj studiji na mlađim ispitanicima, što je dodatno ojačalo zaključke istraživača.
Naučnici su primijenili metodu poznatu kao Mendelova randomizacija, koja koristi genetske varijante kako bi se smanjio uticaj promjena u životnim navikama tokom života. Na taj način pokušava se preciznije utvrditi veza između ishrane i zdravstvenih ishoda.
Analiza je pokazala da je gen povezan sa sklonosti ka crnom luku istovremeno povezan i s manjim rizikom od visokog krvnog pritiska i dijabetesa tipa 2. Ipak, istraživači naglašavaju da se radi o korelaciji, a ne o uzročno-posljedičnoj vezi.
Stručnjaci ističu da prehrambene navike variraju tokom života i da na njih utiču brojni faktori, zbog čega je teško donositi konačne zaključke samo na osnovu anketnih podataka. Upravo zato genetika može ponuditi stabilniji uvid u prirodne sklonosti prema određenoj hrani.
Iako rezultati ne potvrđuju da crni luk direktno poboljšava zdravlje, oni otvaraju prostor za dalja istraživanja o ulozi bioaktivnih spojeva u ishrani. Naučnici smatraju da bi geni povezani s ukusom i mirisom mogli postati važan alat u budućim studijama prehrane i zdravlja.
Zaključak istraživanja je da se preferencije u ishrani možda ne zasnivaju samo na navikama i kulturi, već i na genetskim faktorima, što bi u budućnosti moglo doprinijeti razvoju personalizirane medicine i preciznijih prehrambenih preporuka.
(Vijesti.ba)