Strah od nepoznatog, strah od napuštanja, strah od neuspjeha – svaki od njih djeluje kao zid pred kojim zastajemo, uvjereni da nema dalje. Ali strah nije zid. On je prolaz kroz koji možemo proći, ma koliko se činilo da nas potpuno obuzima.
Piše: Maja Savanović Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut
Strah od odbacivanja – ljubav koja se mora zaslužiti
Sjećam se jedne klijentkinje, mlade žene koja se borila s intenzivnim strahom od odbacivanja. Odrasla je u porodici gdje se ljubav morala zaslužiti, a svaka greška kažnjavala šutnjom. Kada dijete odrasta u takvom okruženju, ono ne prestaje da voli svoje roditelje – ono prestaje da voli sebe. U odraslom dobu, taj strah ju je pratio u odnosima – uvijek je bila na oprezu, bojeći se da će biti ostavljena čim pokaže svoje pravo lice.
Na terapiji smo polako istraživale taj strah – odakle dolazi, kako se manifestuje i, najvažnije, da li je on istina o njoj? Kroz razumijevanje svojih obrazaca i prihvatanje sebe, počela je da vidi da taj strah nije realnost, već naučena reakcija. Kada je sebi dozvolila da osjeti strah umjesto da od njega bježi, shvatila je da on nije nepremostiv.
Strah od neuspjeha – šta ako pogriješim?
Drugi klijent, muškarac u četrdesetim, suočavao se sa strahom od neuspjeha. Godinama je izbjegavao promjene, ostajući u poslu koji ga nije ispunjavao, u odnosima u kojima se nije osjećao srećno. “Šta ako ne uspijem?” bilo je pitanje koje ga je kočilo. Ali pravo pitanje je bilo: ‘Šta ako nikada ni ne pokušam?’
Kroz terapijski rad, postepeno je shvatio da neuspjeh nije prijetnja, već iskustvo iz kojeg može učiti. Kada je konačno napravio prvi korak i promijenio posao, rekao je: “Godinama sam mislio da stojim pred ponorom, a kada sam skočio, shvatio sam da sam cijelo vrijeme bio samo na ivici trotoara.”
Kako se suočiti sa strahom?
1. Pogledajte strah u oči. Umjesto da bježimo od njega, možemo se zapitati: Šta mi ovaj strah govori? Odakle dolazi? Da li je ovo realna opasnost ili stari obrazac?
2. Normalizujte ga. Svi osjećamo strah. To nije znak slabosti, već znak da stojimo pred nečim važnim.
3. Napravite male korake. Strah često traži da se povučemo, ali svaki mali korak naprijed pomaže da osjetimo snagu umjesto nemoći.
Strah nije kraj puta – on je njegova prekretnica
Strah može izgledati kao nepremostiva prepreka, ali kada ga oslušnemo i razumijemo, shvatimo da je on često samo sjenka prošlih iskustava. A sjenke nestaju kada upalimo svjetlo – svjetlo svijesti, razumijevanja i hrabrosti da krenemo naprijed.
(Vijesti.ba)