Prije nego što je postao heroj reprezentacije Bosne i Hercegovine i čovjek koji je zadnjim penalom ostavio Italiju bez Svjetskog prvenstva, Esmir Bajraktarević bio je dječak iz malog grada na američkom Srednjem zapadu.
Bajraktarević, koji je tokom karijere dobio nadimak Messi iz Milwaukeeja, ušao je u historiju u martu kada je Bosni i Hercegovini donio plasman na Svjetsko prvenstvo eliminacijom Italije.
Iako nije odrastao u Bosni i Hercegovini, 21-godišnjak je odrastao uz burek i ćevape. Njegovi roditelji pobjegli su iz ratom pogođene Bosne i Hercegovine i nastanili se u Appletonu u saveznoj državi Wisconsin, gradu sa oko 75.000 stanovnika, piše Fox Sports.
Kod kuće se govorio bosanski jezik, slušala se bosanska muzika, a sa bratom je sate provodio igrajući fudbal u dvorištu. Svakodnevno su vježbali penale zamišljajući legendarnog njemačkog golmana Manuela Neuera na golu. Bajraktarević je sanjao da jednog dana postigne gol na Svjetskom prvenstvu.
Zato je, kada je prišao da izvede odlučujući penal protiv Italije hladne noći u Zenici, bio spreman za taj trenutak. Nekoliko metara iza njega stajao je njegov idol Edin Džeko.
“Evo ga”, rekao je sebi Bajraktarević. “Mogu donijeti pobjedu.”
Potom je lijevom nogom poslao loptu ispod italijanskog kapitena i golmana Manchester Cityja Gianluigija Donnarumme. Kada je lopta završila u mreži, krilni fudbaler PSV Eindhovena potrčao je prema navijačima, skinuo dres i podigao ga pred oduševljenom publikom.
“To je jedan od najboljih osjećaja koje sam ikada imao u životu”, rekao je Bajraktarević, priznajući kroz smijeh da negdje postoji i snimak na kojem plače.
“Bio je to ostvareni san. Zvuči kao kliše, ali ne mogu drugačije opisati.”
Njegov pogodak značio je da će Italija propustiti treće uzastopno Svjetsko prvenstvo, dok je Bosna i Hercegovina izborila mjesto u grupi sa Kanadom, Katarom i Švicarskom.
Ovog ljeta Bajraktarević će se vratiti u Sjedinjene Američke Države kako bi igrao na Mundijalu pred porodicom i prijateljima. Ranije je nastupao za omladinske selekcije SAD-a, a debitovao je i za seniorsku reprezentaciju 2024. godine pod vodstvom Mauricija Pochettina.
Ipak, kasnije te godine donio je tešku odluku da promijeni sportsko državljanstvo i zaigra za Bosnu i Hercegovinu. Američki savez pokušao ga je zadržati, ali je povezanost s korijenima bila jača.
“O tome sam sanjao od djetinjstva – predstavljati svoju zemlju na najvećoj sceni”, rekao je Bajraktarević.
“Nisam upoređivao reprezentacije. Bosna me pozvala i to je za mene bilo posebno.”
Njegov otac Elmir također je imao fudbalski talent, ali mu je rat prekinuo snove o profesionalnoj karijeri. “To je sve što znam od malih nogu”, kaže Esmir.
Njegovi fudbalski uzori bili su Cristiano Ronaldo i Edin Džeko, koji ga je po dolasku u reprezentaciju uzeo pod svoje okrilje.
“Nevjerovatno je. Nemam riječi da opišem kako je to. Danas je jedan od mojih prijatelja, što je ludo”, rekao je Bajraktarević govoreći o Džeki.
Njegov fudbalski put počeo je u Milwaukeeju i Chicagu, prije nego što su ga primijetili skauti New England Revolutiona. Sa 16 godina preselio se u Massachusetts kako bi igrao za omladinsku akademiju MLS kluba.
Početak nije bio lagan. Često je plakao, a majka mu je slala pakete sa bananicama – popularnim slatkišem sa Balkana – koji su ga podsjećali na dom.
Vrlo brzo počeo je privlačiti pažnju talentom. Već prvog dana u akademiji ostavio je snažan utisak na tehničkog direktora Curta Onalfa, koji je rekao:
“Moramo ga odmah prebaciti u drugi tim.”
Nedugo zatim potpisao je za drugi tim, a već nakon godinu dobio ugovor za prvi sastav New England Revolutiona. Kasnije je postao prvi igrač iz rezidencijalnog programa klupske akademije koji je stigao do prvog tima.
“Tehnički je nevjerovatan. Njegova kontrola lopte bolja je od većine igrača”, rekao je Onalfo.
Zbog svojih poteza i driblinga saigrači su ga prozvali Messi iz Milwaukeeja, a nadimak se brzo proširio medijima.
Bajraktarević se kroz smijeh osvrnuo na poređenje sa Lionelom Messijem: “On je jedan od najvećih svih vremena.”
Nikada neće zaboraviti ni trenutak kada je igrao protiv argentinske zvijezde u MLS-u.
“Prošao je pored mene, a ja sam samo gledao u njega. Bilo je nestvarno”, prisjetio se.
Nakon 45 nastupa za New England Revolution, u januaru 2025. godine prešao je u PSV Eindhoven, gdje je osvojio dvije titule prvaka Holandije.
Od tada njegov status raste iz dana u dan, posebno nakon gola protiv Italije, a sve češće se spominje interes velikih evropskih klubova, među kojima i Everton.
Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine debitovao je 7. septembra 2024. godine protiv Nizozemske u Ligi nacija, kada je asistirao Edinu Džeki za pogodak.
Od tada je upisao 14 nastupa i postao jedan od ključnih igrača reprezentacije.
Njegova odluka da izabere Bosnu i Hercegovinu umjesto SAD-a bila je teška, ali oni koji ga dobro poznaju nisu bili iznenađeni. “Rođen je u Americi, ali je veoma evropski odgojen”, rekao je Onalfo.
Danas ga mnogi vide kao budućnost reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Bosna i Hercegovina prvi meec na Svjetskom prvenstvu igra protiv Kanade 12. juna u Torontu, a njegova porodica bit će na tribinama.
“On živi svoj san”, rekao je Onalfo. “I to je zaista prelijepa priča.”
(Vijesti.ba)