Jedan radnik u Federaciji BiH u prosjeku tokom godine provede oko 25 dana na bolovanju, što je, prema dostupnim podacima, višestruko više u odnosu na prosjek pojedinih zemalja Evropske unije. Upravo zbog tih brojki sve češće se postavlja pitanje da li je riječ isključivo o zdravstvenim razlozima ili sistemskom problemu koji ima ozbiljne finansijske posljedice.
Prema navodima iz poslovne zajednice, poslodavci u Federaciji BiH snose troškove bolovanja do 42 dana, a iznosi koje tada isplaćuju mogu dostići i 13.000 KM po radniku, zavisno od visine plate i trajanja odsustva. U većim kompanijama ti troškovi su daleko veći, zbog čega se bolovanja sve češće označavaju kao značajan poslovni rizik.
Posebnu pažnju izaziva podatak da Unsko-sanski kanton učestvuje sa gotovo 20 posto ukupnog broja bolovanja u Federaciji BiH. U poređenju s regijom, prosjek bolovanja iznosi oko 12 dana u Sloveniji, te oko 22 dana u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji, dok je u Federaciji BiH ta brojka znatno viša.
Predsjednik Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH Safudin Čengić ranije je isticao da poslodavci ovakvu praksu smatraju neprihvatljivom u odnosu na standarde razvijenijih evropskih zemalja, upozoravajući na potrebu sistemskog rješenja.
Troškove bolovanja nakon isteka 42 dana preuzima javno zdravstvo. Samo za prvih 11 mjeseci prošle godine za ovu namjenu izdvojeno je više od 6,7 miliona KM, što je za oko 1,4 miliona KM više nego godinu ranije. Ovi podaci ukazuju na rastući finansijski pritisak na budžete zdravstvenih fondova.
Koliko je problem izražen na terenu pokazuje i primjer ŠPD „Unsko-sanske šume“, gdje je u 2024. godini, uz oko 620 zaposlenih, evidentirano čak 120.000 radnih sati bolovanja, što u prosjeku iznosi oko 25 radnih dana po zaposlenom.
O ovoj temi raspravljali su i zastupnici u Skupštini Unsko-sanskog kantona, pri čemu su zatražena očitovanja od Kantonalne inspekcije, Ministarstva zdravstva i Zavoda zdravstvenog osiguranja.
Pitanje bolovanja tako prerasta iz individualnog zdravstvenog problema u širu ekonomsku i društvenu temu. Dok jedni upozoravaju na moguće zloupotrebe sistema, drugi ističu da je potrebno unaprijediti radne uslove i preventivnu zdravstvenu zaštitu, kako bi se broj odsustava smanjio bez ugrožavanja prava radnika.
U svakom slučaju, brojke pokazuju da je riječ o fenomenu koji ima ozbiljan uticaj i na poslovni sektor i na javne finansije, te da će zahtijevati koordinisane mjere nadležnih institucija u narednom periodu.