Decenijama se govorilo da je biološki sat isključivo ženska briga. Godine, plodnost, kvalitet jajnih ćelija – sve je to tradicionalno stavljano na teret ženama, dok su muškarci u javnosti često posmatrani kao „vječno plodni“, bez stvarne biološke granice.
Međutim, nova istraživanja unose potpuno drugačiju sliku.
Tim naučnika sa Penn State University i Wellcome Sanger instituta otkrio je da i muškarci imaju svoj biološki sat, ali on se ne manifestira kroz broj reproduktivnih ćelija, već kroz genetske promjene u spermi.
Njihovi nalazi pokazuju da žene mnogo duže zadržavaju stabilnu mitohondrijsku DNK u jajnim ćelijama nego što se pretpostavljalo. Uprkos smanjenju broja jajnih ćelija s godinama, njihova genetska stabilnost ostaje očuvana i do četvrte decenije života. To znači da ženska reproduktivna biologija ima ugrađene mehanizme zaštite od mutacija koje se nakupljaju u ostatku tijela.
Kod muškaraca se događa suprotna situacija. Budući da se spermatozoidi neprestano obnavljaju, svaka nova generacija nosi sitne greške u DNK koje se tokom godina gomilaju. Kod muškaraca starijih od četrdeset godina broj ovih mutacija gotovo je dvostruko veći nego u muškaraca u dvadesetim.
Ove genetske promjene mogu utjecati na smanjenje plodnosti, ali i povećati rizik od pobačaja ili određenih poremećaja kod djece, uključujući autizam. Iako većina mutacija nije opasna, kumulativni efekat starosti oca postaje sve jasniji.
Stručnjaci zato pozivaju na ravnopravniji pristup razgovoru o plodnosti. Fokus više ne može biti isključivo na ženama, jer i biološko vrijeme muškaraca ima svoje posljedice. Preporučuju da i muškarci koji planiraju kasnije roditeljstvo razmisle o procjeni plodnosti, kao i o zdravim životnim navikama koje mogu sačuvati kvalitet spermatozoida – od pravilne ishrane do izbjegavanja cigareta i prekomjernog alkohola.
Poruka nove nauke je jasna: biološki sat ne otkucava samo ženama. Muškarcima možda kuca tiše, ali njegovi efekti jednako su stvarni i vidljivi.
(Vijesti.ba)