Na području Ljutočke doline, koje administrativno pripada Gradu Bihaću i obuhvata više naselja između Orašca i Kulen-Vakufa, prije rata živjelo je oko 7.500 stanovnika. Danas ih je ostalo svega oko hiljadu. Uprkos tome, preostali mještani nastoje sačuvati život u ovom dijelu Unsko-sanskog kantona kroz zajedničke projekte, obnovu infrastrukture i aktivnosti koje okupljaju stanovništvo povratničkih naselja.
U naseljima udaljenim od grada, gdje je nakon rata izostao značajniji razvoj kulturnih i društvenih sadržaja, najveći dio zajedničkog života danas se odvija kroz vjerske aktivnosti koje okupljaju lokalno stanovništvo. Zbog toga mještani posebnu pažnju posvećuju očuvanju zajedništva, ali i realizaciji infrastrukturnih projekata koji doprinose kvalitetnijem životu povratnika.
Predsjednik džematskog odbora Ćukovi-Duljci naselja na samom ulazu u Ljutočku dolinu Ermin Vojić, kaže da su posljednjih godina realizirani brojni projekti, među kojima su uređenje imamske kuće, uvođenje centralnog grijanja, obnova i uređenje objekata, dok su trenutno u planu novi zahvati na infrastrukturi.
– Sada krećemo u realizaciju zamjene cijele ograde oko imamske kuće i džamije. U sklopu tog projekta uradit ćemo garažu i ostavu, a najveći dio sredstava osiguravamo vlastitim angažmanom i uz pomoć ljudi iz dijaspore. – kaže Vojić i dodaje kako je puno na infrastrukturnom razvoju uradio Mustafa Zulić dugogodišnji vijećnik u Gradskom vijeću Bihaća i predsjednik Mjesne zajednice Orašac.
Ipak, smatra da je trenutno od infrastrukture, koja je sada na zavidnom nivou u odnosu na prijeratno i poratno stanje, mnogo veći problem demografsko osipanje sela koje traje već godinama.
– U Duljcima danas imamo oko 62 domaćinstva, dok ih je u Ćukovima nešto više. Međutim, veliki broj ljudi živi u Bihaću ili dijaspori. Na području od Orašca do Kulen Vakufa danas živi oko hiljadu stanovnika, dok ih je prije rata bilo oko 7.500. To dovoljno govori o razmjerama depopulacije s kojom se suočavamo. – navodi Vojić.
Posljedice takvih kretanja vidljive su gotovo na svakom koraku. Nekada puna sela danas imaju mali broj djece, a veliki broj kuća tokom godine ostaje zatvoren. Mnogi stanovnici žive i rade u Bihaću ili u zemljama zapadne Evrope, dok u zavičaj dolaze uglavnom tokom godišnjih odmora i ljetnih mjeseci.
Ipak, među mještanima postoji i određeni optimizam.
– Pojedine porodice najavljuju povratak, a imamo i stranih državljana koji kupuju kuće od naših ljudi i dolaze ovdje tokom ljeta. To pokazuje da ovaj kraj i dalje ima perspektivu i da ljudi prepoznaju njegove prirodne ljepote i miran način života – kaže Vojić.
Ljutočka dolina tokom posljednjeg rata pretrpjela je velika razaranja i ljudske gubitke. Brojni stanovnici bili su primorani napustiti svoje domove, a povratak i obnova trajali su godinama nakon završetka rata. Danas, tri decenije kasnije, najveća prijetnja opstanku ovih naselja više nisu ratna razaranja nego odlazak stanovništva.
Govoreći o promjenama kroz koje je prošla lokalna zajednica, Vojić smatra da su ratna iskustva ostavila dubok trag na stanovništvo i promijenila odnos ljudi prema vlastitom identitetu i tradiciji.
– Ljudi su danas mnogo više okrenuti svojoj tradiciji, vjeri i identitetu. Ratna iskustva ostavila su dubok trag na sve nas i promijenila način na koji gledamo na prošlost, međuljudske odnose i budućnost ovog kraja – kaže Vojić.
Uprkos svim izazovima, stanovnici Ćukova, Duljaka i drugih naselja Ljutočke doline nastavljaju ulagati napore kako bi sačuvali život na ovom prostoru. Vjeruju da budućnost njihovog kraja zavisi prije svega od toga hoće li mladi ostati ili se vratiti, ali i od sposobnosti lokalne zajednice da sačuva ono što je obnovljeno nakon rata.