No, uz sjevernu obalu države, u jezeru Huron, nalazi se mirno i slikovito ostrvo Mackinac koje privlači putnike već stotinama godina i koji je zabranilo automobile gotovo od trenutka kada su izumljeni.
Kako piše The Guardian, usred “svjetske prijestolnice automobila”, nalazi se mirno ostrvo bez vozila, dom za 600 ljudi, 600 konja i način života iz prošlih vremena.
Ostrvo Mackinac ima površinu 3,8 km² sa 600 stalnih stanovnika, bez motornih vozila i jedinom američkom cestom na kojoj je zabranjena vožnja automobilom. Čak su i golf vozila zabranjena na ulicama otoka, a povremeni zvuk trube ili škripe je vjerovatno od gusaka ili sova.
Kako kaže Urvana Tracey Morse, vlasnica zanatske radnje na glavnoj ulici otoka, konj je na ostrvu ‘kralj’. Prema lokalnoj predaji, kada je automobil 1898. godine ispustio glasan zvuk i preplašio konje, vlasti su zabranile motore s unutrašnjim sagorijevanjem, a zabrana se proširila na cijeli otok dvije godine kasnije. Od tada, mještani su prigrlili ovaj miran, nostalgičan način života.
Više od jednog stoljeća kasnije, oko 600 konja održava život na otoku svakog ljeta, kada oko 1,2 miliona ljudi stigne trajektom iz Mackinaw Cityja ili St. Ignacea na južni dio otoka. Tamo posjetitelji kupuju poznati fudge, istražuju pješačke staze i uživaju u zvuku kopita koji podsjeća na jednostavnija vremena. U jesen se, oko 300 konja vraća na kopno, kao i svake godine, označavajući kraj turističke sezone i dolazak zime.
– Konji se koriste za sve, od odvoza smeća do dostave paketa. Tako živimo, takav je naš tempo – kaže Morse, koja prodaje umjetnine, nakit i druge rukotvorine još od studentskih dana 1990. godine.
Stoljećima su domorodačke zajednice koristile stratešku lokaciju otoka na spoju jezera Huron i Michigan za ribolov i lov. Smatrali su da stijene i zelene šume podsjećaju na ogromnu kornjaču koja izlazi iz vode, pa su ga nazvali Michilimackinac, što znači “mjesto velike kornjače”. Britanske snage su skratile to ime i 1780. godine izgradile utvrdu. Danas posjetitelji mogu pratiti kostimirane vodiče, gledati paljenje topova i posjetiti oficirske prostorije u najstarijoj zgradi Michigana. Više od 200 godina nakon što su Sjedinjene Države preuzele kontrolu nad Mackinacom nakon rata 1812., njegovi domorodački korijeni i dalje su prisutni.
– Ostrvo Mackinac je jedno od najvažnijih mjesta u historiji i kulturi Anishnaabe naroda – kaže Eric Hemenway, član Anishnaabe zajednice koji je pomogao u obnovi domorodačke historije na otoku.
– Anishnaabeek narod je ovdje od davnina. I dalje smo na mjestu naših predaka. Vode su bile, i ostale, autoputevi Srednjeg zapada. Na otoku je pronađen veliki broj domorodačkih grobnica, a neke su stare oko 3.000 godina. Mackinac je jedno od naših najsvetijih mjesta na Velikim jezerima – kaže on.
Hemenway je također radio na razvoju Biddle Housea, Muzeja domorodačke historije na ostrvu, koji je otvoren 2021. godine.
– Najveći uspjeh mi je kada vidim druge pripadnike domorodačkih naroda kako dolaze. Otoku se sada pristupa turistički, ali slojevi njegove historije su tu – kaže Hemenway.
Krajem 19. stoljeća, otok je postao ljetna destinacija za bogate industrijalce iz Chicaga, Detroita i drugih dijelova nekada prosperitetnog Srednjeg zapada. Grand Hotel star 138 godina ima sobe uređene svaka u svom stilu i tvrdi da ima najdužu verandu na svijetu. Također je jedan od posljednjih hotela iz zlatnog doba industrijske Amerike koji još uvijek radi. Toliko je jedinstven da je guvernerka Michigana Gretchen Whitmer nedavno predložila otok kao lokaciju za četvrtu sezonu HBO serije “The White Lotus”.
Iako je prijedlog bio šaljiv, Morse je oprezna kada je riječ o turizmu.
– Ponosna sam na mjesto gdje živim, ali u isto vrijeme ne želim baš svima reći koliko je ovdje posebno – kaže ona.
Ovaj mali otok ima mnogo toga za ponuditi. Osamdeset posto površine čini Državni park, gdje posjetitelji mogu šetati kroz drevne šume, diviti se visokim stubovima i fotografirati poznatu atrakciju – 15 metara široku stijenu Arch Rock. Lokalci preporučuju vožnju biciklom ili šetnju 13,5 km dugom stazom koja okružuje otok i pruža pogled na pet kilometara dug viseći most Mackinac, kao i pristup mirnim plažama i šumama. Osim konja, 1.500 bicikala za iznajmljivanje glavni su način kretanja za stanovnike i posjetitelje, što je način koji pokazuje da stanovnici Mackinaca vole sporiji tempo života.
Život bez automobila jedan je od glavnih razloga zašto je Morse, koja vozi bicikl devet mjeseci godišnje, odlučila živjeti na otoku tokom cijele godine, uprkos oštrim zimama.
– Volim ideju da se ujutro vozim biciklom kroz drveće do sela. To mi popravi dan. Uvijek pozdravljate ljude i razgovarate. Iako je bicikl najlakši i najpopularniji način kretanja, konji su ipak srce otoka – kaže ona.
– Bez konja, ovo mjesto ne bi bilo ono što jeste. Taj zvuk kopita kad siđeš s broda daje osjećaj da si zakoračio u prošlost – kaže Hunter Hoaglund iz kompanije Arnold Freight, koja već 140 godina vodi trajektnu službu i svake godine u aprilu dovodi konje koji prezimljuju na Gornjem poluostrvu Michigana. “Naši kamioni dolaze svaki dan dovodeći konje, a u narednih mjesec dana očekujemo još 200 do 300 konja”.
Procjenjuje se da 20–30 konja ostaje na otoku tokom zime kako bi prikupljali smeće, dostavljali pakete i održavali život na otoku. Okružen kristalno čistom vodom, otok Mackinac zimi može biti povremeno odsječen od kopna kada ledene ploče zaustave trajektne linije.
Ali u proljeće i ljeto, Mackinac oživi. Deseci stabala jorgovana duž ulica počinju cvjetati uoči popularnog desetodnevnog festivala jorgovana u junu. Ljubitelji zvijezda odlaze na Fort Holmes, najvišu tačku otoka i u Cupola Bar Grand Hotela kako bi uživali u pogledu na noćno nebo sjevernog Michigana.
(Vijesti.ba / FENA)