Ima puno dobra u ovoj Bosni i Hercegovini, samo ga treba tražiti, govorio je autoru ovih redaka prije šest-sedam godina fra Mato Topić, tada župnik Župe Gračac kod Prozora-Rame, a danas župni vikar u Gornjem Vakufu/Uskoplju.
Tog dobra i mira žedan je bosanskohercegovački čovjek, pa se ne treba čuditi što i neki događaji koji predstavljaju čin sasvim pristojnog ponašanja privlače našu pažnju i nadahnjuju nas.
Primjer tog dobra u našoj Bosni i Hercegovini ukazao je imam iz Prozora Nihad ef. Ahmetović koji se sprema na hadž u Meku, sa još 70-ak osoba s područja Mostarskog muftijstva. Inače, ikrar dova za hadžije s područja Mostarskog muftijstva bit će proučena dans prije džume-namaza u džamiji “Bosanski mudžahidi” u Sportsko rekreativnom centru “Midhad Hujdur Hujka” u Mostaru.
“Cijeli dan razmišljam o jednom detalju koji mi se desio. Naime ulazim danas u jedan objekt i sreće me čovjek koji je katolik, moj sugrađanin, pozdravi me, zahvali što me prije dva dana vidio na sprovodu našem sugrađaninu koji je tragičnim slučajem život izgubio”, te nastavlja:
“Začudih se i upitah: ‘Pa, zar mi na tome treba zahvaljivati, smatram to obavezom, ljudskom, moralnom…’. ‘Da, slažem se, ali sve se poremetilo, tko više gleda što je ljudsko’ – odgovori. ‘I da, čujem ideš na Sveto putovanje, HADŽ, molim te uzmi ovo pa negdje ručaj od mene!‘ Ubaci mi u džep novčanicu… ‘Molim Vas ne treba, zaista ne treba, vadim i pokušavam da vratim novac!’. ‘Hodža, red je red…insistiram!’. ‘Doviđenja… I nek ti je sretno!’. Sjedoh u auto, tačno me postidi, ali i dade u razmišljanje da, ipak, u nama ima ljudskosti…”
Eto, ima puno dobra u Bosni i Hercegovini, samo ga treba tražiti. I ohrabrivati.