Kantonalni sud u Bihaću donio je 25. aprila 2025. godine prvostepenu, nepravosnažnu presudu protiv pet osoba optuženih za ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini. Presuda se odnosi na krivično djelo Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, prema članu 144. Krivičnog zakona SFRJ, u vezi sa članom 22. istog zakona.
Prema presudi, Sefić Sulejman iz Velike Kladuše osuđen je na dvije godine i osam mjeseci zatvora, dok je Brkić Mehmed dobio jednu godinu i četiri mjeseca. Sarajlija Senad, takođe iz Velike Kladuše, osuđen je na jednu godinu i četiri mjeseca, a Ćoragić Jasmin i Mujagić Ale na po tri godine zatvora.
Presuda je rezultat optužnice koju je Kantonalno tužilaštvo Unsko-sanskog kantona podiglo zbog osnovane sumnje da su imenovani tokom oružanog sukoba između vojske V korpusa Armije RBiH i Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, kao pripadnici Narodne odbrane, kršili odredbe Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima.
Prema navodima optužnice:
Sefić Sulejman je 29. jula 1994. godine u mjestu Crvarevac fizički zlostavljao zarobljenika H.R., nanoseći mu jake tjelesne i duševne bolove.
Mujagić Ale je u Čaglici iz poluautomatske puške pucao u desnu natkoljenicu zarobljenog pripadnika V korpusa M.H., nakon što se on već bio predao.
Sarajlija Senad je istog dana istog zarobljenika dodatno zlostavljao udarcima šakama, nogama i puškom, uključujući i tokom transporta ka komandi čete.
Ćoragić Jasmin je, takođe u Čaglici, zlostavljao zarobljene vojnike B.B. i K.Š.
U večernjim satima, Sefić Sulejman i Brkić Mehmed su, tokom prevoza zarobljenika ka firmi “Grupeks” u kamionu-hladnjači, nastavili fizičko zlostavljanje petorice zarobljenih pripadnika V korpusa.
Sud je podsjetio da se radi o nepravosnažnoj presudi i da sve strane imaju pravo žalbe nakon prijema pismenog otpravka presude.
Ovaj slučaj još jednom ukazuje na važnost procesuiranja ratnih zločina bez obzira na protok vremena, u cilju zadovoljenja pravde i poštovanja međunarodnog humanitarnog prava.