U moru priča koje se posljednjih dana dijele o Halidu Bešliću, jedna iz 2002. godine posebno dirne u srce. Poslao ju je Suljo I., čovjek koji je te godine služio vojni rok u Bihaću, zajedno s grupom saboraca.
„Po završetku služenja, dvojica mojih drugova nisu imali novca za autobus, pa su odlučili stopati prema Ključu“, započinje Suljo.
Negdje na putu, dok su pokušavali pronaći prevoz, zaustavio se automobil. Za volanom — Halid Bešlić. Tog dana je, kako priča, imao zakazano gostovanje u Bosanskom Petrovcu.
„Saslušao ih je, nasmijao se i rekao: ‘Hajde, momci, sjedajte. Idemo zajedno.’“
Halid ih je povezao, odveo u restoran, nahranio i dao im novac za dalje putovanje. Nije tražio ništa zauzvrat, samo im je poželio sretan put.
„Bio je to trenutak koji se ne zaboravlja. Jer Halid nije bio samo veliki pjevač — bio je veliki čovjek“, zaključuje Suljo.
Još jedna topla uspomena koja potvrđuje ono što su mnogi govorili — Halid Bešlić je i izvan scene živio svoje pjesme, one o ljudskosti, dobroti i srcu koje nikada nije zaboravilo običnog čovjeka.