Od 8. do 17. septembra obilježava se godišnjica Operacije ‘Maestral’ u kojoj su zajednički učestvovale snage Armije Republike BiH, HVO-a i Hrvatske vojske. Operacijom su komandovali Ante Gotovina, Ivan Korade, Anton Luburić, Atif Dudaković i Mehmed Alagić.
Nakon jedanaest dana žestokih borbi, operacija je okončana oslobađanjem Drvara, Šipova, Jajca, Bosanskog Petrovca, Bosanske Krupe i Ključa te nekoliko drugih strateški važnih mjesta. Akciju je podržala i međunarodna zajednica koja je htjela ‘obuzdati’ VRS.
Zajedničko djelovanje Armije RBiH i hrvatskih snaga počelo je nakon Splitskog sporazuma 22. jula 1995. godine, kojeg su potpisali tadašnji predsjednici BiH i Hrvatske, Alija Izetbegović i Franjo Tuđman.
Cilj operacije predviđao je prodore na dva operativna pravca od Bosanskog Grahova prema Drvaru i od Glamoča prema Jajcu.
Operacija je počela u petak, 8. septembra iz pravca Glamoča i Kupresa – prve srpske linije su bile lako razbijene i u ruke 7. i 4. gardijskoj brigadi pada strateški važan planinski vrh Veliki Vitorog, visok 1906 m/nm, odakle se kontrolira široko područje od Kupreškog polja i Glamoča sve do Šipova, Jajca i Mrkonjić Grada.
U isto vrijeme, pod komandom generala Atifa Dudakovića, kreću operacije 5. korpusa Armije BiH iz pravca Bihaća prema planinama Grmeč i Bosanskom Petrovcu te prema Bosanskoj Krupi. Sedmi korpus Armije BiH pod komandom generala Mehmeda Alagića pokrenuo je žestok napad na Donji Vakuf.
U utorak, 12. septembra 1995. godine, snage 4. gardijske brigade HV-a zauzimaju Šipovo, a 7. gardijska brigada zauzima strateški iznimno važan prevoj Mliništa na cesti između Glamoča i Mrkonjić Grada.
Sljedeći dan, u srijedu 13. septembra 1995. godine bio je iznimno uspješan – 7. gardijska brigada zauzima Drvar, a 4. gardijska brigada zauzima Jajce. Istog dana pada i Donji Vakuf u ruke 7. korpusa Armije BiH.
Dio zajedničke akcije bosanskohercegovačkih i hrvatskih snaga nazvan je operacijom “Sana 95”. Oslobodilačka operacija “Sana 95” počela je 13. septembra 1995. godine u šest sati ujutro. Pola sata kasnije, snage Armije RBiH probile su liniju, a u 1 sat i 10 minuta ujutro narednog dana ušle u Bosanski Petrovac. Tri dana kasnije, kreće se ka Ključu, koji je oslobođen dan kasnije, a nakon toga, oslobođen je i Sanski Most i spojene su snage pod kontrolom komandanata Atifa Dudakovića i Mehmeda Alagića.
Narednog dana, u nedjelju 17. septembra, Peti korpus oslobađa i Bosansku Krupu. Sljedećih dana 5. korpus zauzima šire područje u pravcu Bosanske Otoke, Prijedora i dospijeva nadomak Sanskom Mostu.
Nakon sedam dana borbi, operacija završava. Zauzeto je i oslobođeno područje široko 100 i duboko 25 kilometara na kojem su bili važni prijevoji Oštrelj i Mlinište, a između Armije BiH, HV i HVO i Banja Luke još je samo Mrkonjić Grad..
Nepun mjesec kasnije, uslijedio je “Južni potez”, udar snaga HV-a i HVO-a kojim je pod kontrolu trebalo staviti Mrkonjić-Grad, elektranu Bočac te ceste prema Banjoj Luci. Ovom akcijom trebalo je osloboditi snage 5. i 7. korpusa Armije BiH pritiska Vojske RS nakon uspješnih operacija prema Bosanskom Novom i Ključu. Hrvatske snage nakon dva dana oslobodile su Mrkonjić-Grad te izbile na planinu Manjača, dok Armija RBiH napreduje dolinom rijeke Sane prema Sanskom Mostu, oslobađa ovaj grad i stiže nadomak Prijedora.
Uz uništenje infrastrukture, logistike i zapovjednog sistema od strane zračnih snaga NATO saveza, hrvatsko-bošnjački udar je RS odlomio komad po komad teritorija i donio na hiljade izbjeglica koje su se u kolonama slijevale prema Prijedoru i Banjoj Luci.
Skoro u potpunosti je razbijen 2. Krajiški korpus VRS i natjeran u bježanje. Moral Srba bio je vrlo oslabljen, u Banjoj Luci i diljem RS zavladala je panika.