Nedavno sam imala priliku razgovarati sa drugim psihoterapeutima u Healthy Contact-u o tome kako svi, iako certificirani, imamo različite pristupe u radu, sve ovisno od puta kojeg smo izabrali.
Tako sam, inspirirana kolegicinim dijeljenjem mišljenja (Dejana Grbić Velagić), odlučila da napišem tekst o tome šta osoba, koja želi raditi na nekom svom problemu ili na sebi, može očekivati (baš) od psihodramskog psihoterapeuta.
Psihodramskih psihoterapeuta u BiH je malo, a način rada uveliko specifičan, i dobrim dijelom nepoznat.
Za početak, šta je psihodrama i ko je psihodramski psihoterapeut?
Psihodrama je integrativni, akcioni, grupni i humanistički oblik psihoterapije, te podrazumijeva odigravanje životnih situacija, iskustava i konflikta na improviziranoj „sceni“ pod motom: „Nemoj da pričaš, pokaži!“. Tvorac psihodrame Jacob Levi Moreno, psihijatar koji je ujedno i tvorac sociometrije i sociodrame, definira psihodramu kao nauku koja istražuje istinu dramskih metodama, bavi se interpersonalnim odnosima i privatnim svijetom.
Psihodrama počiva na principima spontanosti i kreativnosti, te principima „Sada i ovdje“ i „Kao da“. Osnovni pojmovi psihodrame, koji čine ono što se u psihodrami naziva akcijom, su pozornica (prostor za rad), protagonist (osoba koja radi na sebi), pomoćni ego (druge osobe iz grupe koje ulaze u ulogu osobe koja radi na sebi ili sam psihoterapeut), grupa (druge osobe u grupi koje podržavaju rad) i režiser (psihoterapeut). Svi navedeni elementi aktivno doprinose onome što nazivamo psihodramskim radom, seansom ili grupom. U jednoj psihodramskoj seansi izdvajaju se tri glavne cjeline – zagrijavanje (za rad), akcija/rad (koji mogu imati i više scena) sa share-ingom i zatvaranje (rada/grupe). Psihodramski rad se jednako uspješno sprovodi u individualnom (direktni rad „jedan na jedan“) i grupnom setting-u (grupni psihoterapijski rad ili tematske radionice).
Psihodrama koristi tehnike kao što su igranje uloga, zamjena uloga, mirror, double, future projection, i dr., kao i metode simboličkog prikaza, rad s tijelom i emocijama kako bi se bolje razumjeli unutrašnji konflikti, osvijestili obrasci ponašanja i odnosa, pronašli novi i funkcionalniji načini reagovanja. Ono što se teško izgovara riječima, u psihodrami se može pokazati, doživjeti i promijeniti.
Klijenti često ističu da psihodrama donosi dublje uvide u sebe, osjećaj olakšanja i emocionalnog rasterećenja, veću spontanost i fleksibilnost u svakodnevnom životu, konkretne promjene u ponašanju i odnosima.
Psihodramski psihoterapeut je certificirani psihoterapeut koji je, nakon studija psihologije, pedagogije ili dr. srodnih grana, svoju edukaciju završio pri akreditovanim školama u skladu sa europskim standardima što znači da je kroz određeni broj godina (a vrlo specifičan broj sati) proveo u teorijskom i iskustvenom učenju, radu na sebi, učešću u nacionalnim i internacionalnim stručnim događajima, certificiranju i drugih psihoterapijskih modaliteta, itd., te položio potrebne ispite, i koji dakle, koristi primarno psihodramu kao metodu u psihoterapijskom radu – kombinuje razgovor, igru uloga i odigravanje scena, tjelesnu i vokalnu ekspresiju, kao i mnoge druge kreativne tehnike kako bi pomogao ljudima da bolje razumiju sebe, svoje emocije i međuljudske odnose te krenu putem željene a realne promjene. U svom radu, primjenjuje propisana etička pravila struke sa snažnim osjećajem uvažavanje svakog pojedinca te društvenih i kulturoloških razlika.
Ciljevi psihoterapije su gotovo uvijek isti, kao i teme koje se obrađuju, ali pristup ili način rada nisu. Možda je najkraće reći da je psihodramski psihoterapeut, terapeut koji pomaže ljudima “odigrati” svoje probleme, konflikte i osjećaje (kao i druge konkretne i apstraktne pojmove, te fenomene) u svrhu svjesne promjene i unapređenja kvaliteta života.
Kakav je psihodramski psihoterapeut i šta očekivati?
I kada grupa psihoterapeuta završi istu edukaciju, neće postojati dva ista psihoterapeuta jer će se oni razlikovati uslijed osobnosti, različitih edukacija kojima se usmjeravaju da bi dali što kvalitetniji i što više individualiziran pristup u radu, te iskustva u radu.
Ključne karakteristike psihodramskog psihoterapeuta su profesionalna edukacija i iskustvo sa psihodramom i psihoterapijom; primjena psihodramskih načela i tehnika; samostalni ili rad u ko-terapijskom paru; sposobnost da vodi siguran i podržavajući proces u kojem klijent istražuje svoje unutarnje svjetove; sposobnost da, u ko-terapijskom paru, vodi sigurne i podržavajuće procese u grupi; fokus na prorađivanje emocija, odnosa (intra i interpersonalnih) i ponašanja kroz aktivno iskustvo, ne samo verbalnu analizu; primjena kreativnih i tjelesno-orijentiranih metoda; integracija drugih znanja, tehnika i protokola; i dr.
Psihodramski psihoterapeut nudi jedinstven, iskustveni i duboko humanistički pristup psihološkoj podršci i ličnom razvoju. Umjesto rada isključivo kroz razgovor, psihodrama omogućava da se unutarnji svijet osobe doživi, istraži i transformira kroz akciju, uz snažan osjećaj sigurnosti i poštovanja ličnih granica. Da bi se akcija sprovela, tokom psihodramske seanse, osoba koja raste, ne sjedi stalno – kreće se, ponekad stavlja tijelo u pokret ili skulpturu, ulazi u uloge, odigrava scene, uvježbava scene, prisjeća se scena iz prošlosti ili zamišlja budućnost. Naravno, u tome nije sama, tu su terapeut i rekviziti, ili grupa i rekviziti, ali nikada nije sama. Tokom rada, i sam je aktivan. U formi psihoterapeuta ili članova grupe, osoba ima svjedoke svoga rasta.
Od svih certificiranih psihoterapeuta možete očekivati profesionalan, topao i strukturiran odnos, u kojem su povjerenje, povjerljivost i emocionalna sigurnost temelj rada. Terapeut neće „gurati“ svoju agendu – tempo rada je prilagođen osobama, njihovim kapacitetima i ciljevima. Rad s psihodramskim psihoterapeutom podrazumijeva saradnju i jasne profesionalne okvire. Terapijski proces je strukturiran, s definisanim ciljevima i redovitim praćenjem napretka.
Većina psihodramskih psihoterapeuta koje znam, kao osobe su tople, prisutne i autentične. To su osobe koje se ne skrivaju iza uloge „sveznajućeg stručnjaka“, već su stvarne, prisutne i emocionalno dostupne osobe, sa jasnim profesionalnim granicama. Imaju svijest i kapacitet za emocije i ne boje se tuge, ljutnje, straha (uključujući traumu), srama ili radosti; znaju biti fleksibilne i kreativne; imaju razvijen osjećaj za odnose i dinamiku moći; mogu izdržati neizvjesnost i intenzitet, bez potrebe da odmah „popravljaju“ ili daju rješenja te vjeruju u potencijal čovjeka da se mijenja kroz iskustvo, a ne samo kroz razumijevanje. To su često osobe koje se raduju humoru i životnosti u terapiji, znaju koristiti vlastitu ljudskost kao terapeutski alat, poštuju tijelo jednako kao i riječ, vide čovjeka kroz njegove uloge, ali i kroz ono što tek može postati.
Dobar psihodramski psihoterapeut nije samo tehnički vješt. Autentičan je i kongruentan, dakle radi stvarno i iskreno, bez „maske“. Njegova autentičnost gradi povjerenje i modelira zdrav odnos, odnos kakav klijent može ponijeti sa sobom u van-terapijski život. Opredijeljen je na sigurnost i etičnost što znači da postavlja i prati jasna pravila rada i granice (bilo da je riječ o individualnom ili grupnom radu), dobronamjernost i dobrovoljnost, diskreciju i povjerljivost, odgovornost i poštovanje klijentove autonomije (temelji rada). Spontan je i kreativan što podrazumijeva da se zna prilagoditi trenutku i klijentu. Pored klijenta i grupe, osluškuje i sebe. Ima duboko razumijevanje odnosa i životnih uloga te transformirmacija. Dobar psihodramski psihoterapeut posjeduje kapacitet za vođenje procesa, dakle zna kada voditi, a kada se povući. Ne žuri s intervencijama i ne koristi moć autoriteta. Vjeruje u klijentovu snagu i sposobnost izbora. Integrira tijelo, mišljenje i emocije – bez favoriziranja samo jednog aspekta. Opredijeljen je na kontinuirani lični i profesionalni razvoj što uključuje i superviziju, radi na sebi te radoznalost i svjesnost vlastitih ograničenja. Hrabar je, nesebičan, transparentan, pravičan i dosljedan.
Psihodrama u BiH
Prvi koraci psihodrame u Bosni i Hercegovini započeli su u poslijeratnim godinama, a značajniji koraci dešavaju se 2000.-tih godina kada su održane promotivne radionice u Sarajevu te kada započinje kontinuirana edukacija organizirana od strane Regionalne asocijacije za psihodramu i integrativnu primjenu psihoterapije u saradnji sa Oksfordskom školom za psihodramu i integrativnu psihoterapiju. Tokom sljedećih godina raste interes za psihodramsku praksu, a u službi navedenog dolazi do formiranja Udruženje za integrativnu psihoterapiju „Psihodrama“ u Sarajevu, koje je ostvarivalo saradnju sa drugim nevladinim udruženjima te bilo dio Asocijacije psihoterapijskih udruženja u BiH do svog gašenja u martu 2020. godine.
Piše: Vedrana Rebić, psihodramska psihoterapeutkinja,
Članica Healthy Contact tima
https://healthy-contact.com/team/vedrana-rebic/
HEALTHY CONTACT DOO
https://healthy-contact.com/
(Vijesti.ba)