Teško je zamisliti jesen i pripremu zimnice bez mirisa pečenih paprika i velikog lonca u kojem se satima krčka domaći ajvar.
Ovaj tradicionalni specijalitet danas se gotovo podrazumjevano vezuje za crvenu papriku, uz dodatak patlidžana u pojedinim receptima, ali nekada nije izgledao baš onako kako ga danas poznajemo.
Recept iz 1915. godine bez crvene paprike
Dokaz za to mogao bi da bude i navodni recept iz ratnog kuvara iz 1915. godine, koji je posljednjih godina privukao veliku pažnju na internetu. Ono što je mnoge iznenadilo jeste činjenica da u njemu nema ni traga od crvene paprike.
Prema receptu koji datira iz 1915. godine, tadašnja priprema ajvara prilično se razlikovala od one koju danas poznajemo. Umjesto crvenih paprika, glavnu ulogu imao je patlidžan.
Kako se ajvar pripremao prije više od 100 godina
Tri veća patlidžana najprije su se pekla na žeravici, a potom su im se dodavale zelene paprike babure, bijeli i crni luk, sirće i ulje. Sve zajedno zatim se dobro gnječilo u drvenoj stupi, dok se ne dobije ujednačena smjesa spremna za posluživanje.
Za razliku od današnjeg ajvara, koji se pravilnom pripremom i čuvanjem može sačuvati mjesecima, ova verzija nije bila namjenjena dugoj zimnici. Mogla je da stoji tek nekoliko dana, pod uslovom da se čuva na hladnom mjestu.
Stari recept pokrenuo raspravu o pravom ajvaru
Upravo je odsustvo crvene paprike najviše iznenadilo ljubitelje ovog specijaliteta. Danas se pod ajvarom gotovo bez izuzetka podrazumijeva namaz od pečenih crvenih paprika, sa patlidžanom ili bez njega, pa je recept iz 1915. godine otvorio pitanje da li se takvo jelo uopšte može nazvati ajvarom.
Dok jedni smatraju da je riječ o jednoj od starih verzija ovog balkanskog specijaliteta, drugi tvrde da bez karakterističnog ukusa pečene crvene paprike nema ni pravog ajvara.
(Vijesti.ba)