Na društvenim mrežama ovih dana pažnju je privukla ispovijest Denisa iz Krajine, koji je iskreno progovorio o svom povratku iz Njemačke u Bosnu i Hercegovinu. Njegova priča izazvala je brojne reakcije, posebno među ljudima iz dijaspore koji već duže vrijeme razmišljaju o tome da se vrate u rodni kraj i tamo započnu novi život.
Kako je naveo, odluku o povratku donio je prije godinu dana, nakon razgovora sa suprugom, koja je željela da budu bliže porodici i da pokušaju živjeti u svom kraju. U tom trenutku, kako kaže, činilo se da imaju dobru osnovu za novi početak, jer su imali određenu ušteđevinu, porodičnu kuću na selu, ali i volju da se posvete mirnijem načinu života.
Po povratku su odlučili ulagati u domaćinstvo i kupiti životinje, nadajući se da će kroz rad na selu moći osigurati pristojan život. Ipak, stvarnost ih je, kako tvrdi, brzo sustigla. Nakon godinu dana, ušteđevina je potrošena, a ono što su pokušali graditi nije donosilo dovoljno prihoda ni za osnovne troškove svakodnevnog života.
Denis otvoreno priznaje da su očekivanja bila drugačija i da je povratak zamišljao mnogo lakšim. Posebno ga, kako kaže, pogađa razlika između zarade na koju je navikao u Njemačkoj i primanja koja ga sada dočekuju u Bosni i Hercegovini.
“Potrošili smo svu ušteđevinu, a od rada na selu, odnosno od tih životinja koje smo kupili, ne može se pokriti ni osnovni trošak”, naveo je u svojoj ispovijesti.
Dodaje da mnogi iz njegove okoline imaju potpuno pogrešnu sliku o ljudima koji se vrate iz inostranstva. Kako kaže, često se misli da se vraćaju s velikim novcem i da ih ovdje čeka lagodan život, ali da je istina često mnogo surovija. Prema njegovim riječima, povratak bez stabilnog izvora prihoda vrlo brzo može postati veliki teret za cijelu porodicu.
Najviše pažnje izazvao je dio njegove izjave u kojem govori o domaćim platama i osjećaju razočaranja koji ga prati nakon povratka.
“Sad me je sramota da radim za 1.000 KM. Želim da se vratim ponovo u Njemačku i poručio bih svima da dobro razmisle prije povratka, jer i ovdje se mora raditi – ali za mnogo manje novca”, poručio je Denis.
Njegova ispovijest otvorila je širu raspravu o tome koliko je povratak iz inostranstva uopće održiv bez ozbiljnog plana, sigurnih prihoda i realnih očekivanja. Mnogi koji godinama rade vani sanjaju povratak u domovinu, mirniji život i blizinu porodice, ali iskustva poput Denisovog pokazuju da emocije često nisu dovoljne kada dođu svakodnevni troškovi, računi i borba za egzistenciju.
Upravo zato sve više ljudi upozorava da odluku o povratku ne treba donositi isključivo srcem, nego i hladnom računicom. Život u Bosni i Hercegovini za mnoge jeste emotivna želja, ali bez stabilnog posla, dodatnih prihoda ili ozbiljne finansijske sigurnosti, povratak može brzo prerasti u novo razočaranje.