Zamijenio je direktorsku platu u Austriji za farmersku u Bosni i Hercegovini. Roditeljima, djedu, okolini – nikome nije jasno “šta mu bi”, ali Mato je znao šta radi.
Prije tačno dvije godine Mato Janjić se vratio iz Austrije u rodnu Posavinu, ali ne sam – poveo je i krave. Šta je obrazovanog čovjeka sa diplomom višeg saveznog učilišta za poljoprivredu, nagnalo da platu stručnog voditelja za ishranu goveda i direktora prodaje za austrijsku genetiku zamijeni za farmersku u BiH, za mnoge je misterija. No, Mato kaže, znao je šta radi.
Odgovor je jednostavan, kao prvo ovo sam volio od malena, i oduvijek sam planirao da ovdje napravim farmu krava. Kao drugo, što se tiče mljekarstva ovdje u BiH vidim više mogućnosti nego u Austriji- kaže za Agroklub vlasnik farme Janjić Simental Breed.
Po kravi 10.600 litara godišnje
Trenutno je na njegovoj farmi 39 muznih grla, od kojih je 35 na muži i ove godine imaju prosječnu proizvodnju od 10.600 litara mlijeka. Njegov radni dan počinje u pola pet ujutro sa mužom i hranjenjem telića. Potom spremi hranu za krave po svom receptu, sjeda u miksericu i servira obrok – jedini u toku dana.
Navečer opet oko 16 sati počinje priprema i tako opet skoro sve isto kao ujutro samo bez hranjenja. Naravno imam sezonalni oteljaj. To znači kod mene nema preko cijele godine oteljaj, nego samo jesen i proljeće s time izbjegavam ljeti po visokim vrućinama, šta kravama dobro dođe-opisuje svoje poslove i kaže kako tako izgleda svih 365 dana u godini.
Nema odmora ni za vikende i praznike, kao u Salcburgu, pa se stoga mnogi još i više čude njegovoj odluci da dođe ovdje. Imao je krave i “preko grane”, ali su one bile u štali kod prijatelja, a proizvodnja bazirana na visoko vrijedne rasplodne bikove za vještačko osjemenjivanje. Kako je okolina onda reagovala na njegov potez da sve to napusti…
Različito! Roditelji nisu bili oduševljeni, a što se tiče prijatelja, prijatelji su rekli da je dobra ideja, mještani kako ko, neki su mi baš dobro pomogli kad je krenulo ovo sve, neki nisu baš vjerovali u to-kaže Mato.
Danas, ne samo da vjeruju, nego svjedoče nastanku jedne savremene farme. Ovdje sada dolaze farmeri iz čitave države, ali i regiona. Raspituju se o načinu ishrane, mjerama u štali, o proizvodnji, genetici…a domaćin – bez kratkoročnih planova, ali s jasnom vizijom razvoja.
Moju farmu vidim za 10 godina sa 120 krava u slobodnom sistemu, sa dva muzna robota i prosječnom proizvodnjom od oko 11 hiljada litara mlijeka po kravi godišnje-odlučno kaže i dodaje da Bosna i Hercegovina ima nevjerovatno dobre resurse za govedarsku proizvodnju, a kao glavne nedostatke u Federaciji ističe nepostojanje matične službe i selekcije. Moramo znati koliko mlijeka proizvodimo, kaže ovaj farmer.
Isto tako, širom cijele države nedostaje kontrola mliječnosti da znamo na čemu smo, gdje smo sa proizvodnjom kod krava i kako usavršiti s time još i genetiku i što je jako bitno još dodatno edukacija, pogotovo što se tiče ishrane i njege papaka-navodi.
U našoj državi se, ocjenjuje, može dobro živjeti i stoga mladima poručuje da je “nebitno gdje si i šta si, svugdje moraš upet sa poslom”.
A, Mato je dobro upeo, pa svega ima osim vremena, no nedjeljom manje radi pa je to dan kada se posveti porodici i prijateljima, a tokom sedmice uglavnom se druže naveče nakon poslova.
E, moj jadniče jadni…- u šali izusti Matin djed i ono što se možda niko ne usudi reći, a možda su mnogi pomislili. No, žao je djedu što unuk mnogo radi, ali mu dika što je ova mladi poljoprivrednik, mnogi će se opet složiti – postao dijasporac za primjer.