Iako ne piše pjesme, Fatmirov glas ima snagu pera. Svakom izvedbom prenosi osjećaje koje mnogi ne bi znali izgovoriti niti riječima. Upravo ta njegova sposobnost da emociju pretoči u melodiju čini ga posebnim među publikom, pišu Žene.ba.
Jedna od njegovih neostvarenih, ali nikad zaboravljenih želja, jeste da jednog dana Bosna i Hercegovina ponovo stane na scenu Eurosonga – a s njom i on. Takmičenje vidi kao šansu da se pokaže pravo lice naše muzičke scene, ono iskreno, talentirano i emotivno. A kad bi imao priliku, kaže da bi nas predstavio pjesmom čiji stih bi, bez razmišljanja, ostavio svijetu u amanet:
“Toliko domova na svijetu čovjek zavoli, al’ umire za prvim pragom.”
Jer taj stih nije samo stih. To je život. To je zvuk svakog prvog koraka svakoga od nas, trenutak kada srce zadrhti na pomisao o velikim životnim prekretnicama.
U razgovoru nam otkriva i koliko vjeruje u energiju među ljudima, onu iskrenu, nenametljivu, koja spaja bez riječi. Muzika za njega nije karijera, niti posao. To je način života, način izražavanja, i najčišći oblik povezivanja s drugima.
Fatmir Sulejmani ne gradi karijeru na senzaciji, već na emociji. Njegova snaga nije u glasnim riječima, već u notama koje nosi poruku. On ne pokušava da impresionira, on pokušava da dotakne. I upravo zbog toga publika u njemu prepoznaje ono što se ne može naučiti, iskrenost.
U vremenu površnosti, Fatmir ostaje autentičan. Njegova muzika ne traži pažnju, ona je zasluži. U svakom stihu koji otpjeva, u svakom pogledu koji uputi publici, osjeća se poštovanje prema pjesmi, ljudima i trenutku.
Fatmir je podsjetnik da umjetnost i dalje ima lice čovjeka, toplog i skromnog.
(Vijesti.ba)