Nakon najnovijeg potpisivanja još jednog protokolarnog sporazuma – ovaj put između Ureda za borbu protiv korupcije USK i Kantonalnog zavoda za besplatnu pravnu pomoć – javnost Unsko-sanskog kantona ponovo reaguje isto: “A šta su uradili do sada?”
Ovaj Ured nije nov. Naprotiv, otvoren je 23. oktobra 2023. godine, što znači da postoji više od dvije godine. Dvije godine budžeta, plata, kancelarija, potpisivanja sporazuma, izjava i “fotkanja”, ali bez ijednog velikog, vidljivog, konkretno završenog slučaja korupcije.
Građani sve glasnije: Gdje su rezultati?
Dok Ured govori o “zaštiti prijavitelja korupcije” i “jačanju vladavine prava”, građani i stručna javnost pitaju vrlo jednostavno:
– Koliko je predmeta otvoreno od 2023. do danas?
– Koliko ih je procesuirano?
– Koliko je korumpiranih službenika sankcionisano?
– Koji su to rezultati za dvije godine rada?
Odgovor je, nažalost, nepoznat — jer rezultata u praksi nema ili su nevidljivi.
Najnoviji sporazum potpisan je javno, uz izjave o “pomoći prijaviteljima korupcije”, što opet lijepo zvuči – ali je u stvarnosti samo još jedan papir, kao i mnogi prije njega.
Za dvije godine Ured je:
– potpisao niz sporazuma,
– održao sastanke,
– izjavljivao da će “štititi prijavitelje”,
– najavljivao borbu protiv korupcije.
Ali ono što nije uradio jeste:
– pokrenuo stvarne postupke,
– razotkrio ozbiljne slučajeve korupcije,
– doveo do smjena odgovornih,
– doveo do optužnica,
– pokazao konkretne rezultate.
Međutim, korupcija u USK-u cvjeta i dalje, a institucija koja bi trebala biti prva linija odbrane od kriminala i zloupotreba bavi se potpisivanjem ugovora o saradnji.
Komentari na društvenim mrežama jasno govore:
“Otvoreni 2023., danas 2025., nula rezultata.”
“Sve je to šminka za javnost, korupcija nikad jača.”
“Za dvije godine nisu raskrinkali ni jedan tender, ni jedno zapošljavanje.”
“Ured postoji samo da bi postojao.”
I upravo taj osjećaj da Ured služi više kao institucionalna dekoracija nego kao borac protiv nepravilnosti, najveći je problem.
Ured za borbu protiv korupcije USK postoji dovoljno dugo da bi građani vidjeli barem jedan ozbiljan rezultat. Umjesto toga, vide:
– više protokola nego istraga,
– više sporazuma nego procesuiranih predmeta,
– više priče nego djelovanja.
Ako Ured želi povratiti povjerenje građana, mora:
– objaviti javni izvještaj o radu,
– pokazati konkretne slučajeve,
– pokrenuti procesuiranje odgovornih,
– preći sa PR aktivnosti na stvarnu borbu protiv korupcije.
Jer nakon dvije godine rada, izgovora više nema.