Religija i politika, jedno nužno ne isključuje drugo, ali šta kada se suštine ne podudaraju? Dok se u susjednoj, deklarativno prijateljskoj zemlji sastaju crtači mapa Bosne i Hercegovine krajnje desnice, gdje je u ovoj priči kardinal Vinko Puljić? Je li se, i šta, promijenilo u čovjeku koji je živio nezavisnu i cjelovitu BiH?
Puljić sliku o stanju sistema ne veže samo za Bosnu i Hercegovinu, nego za opću krizu savremene demokratije, naglašavajući gubitak njenog temeljnog smisla:
‘Nije samo Bosna i Hercegovina problem, nego u cijelom svijetu demokracija se pomalo urušila. Nestalo je ono demokracije u kojoj je vrijednost čovjek, njegova prava, njegovo dostojanstvo. Nastao je problem jer se sve više nameće interes i koristoljublje’, kazao je Puljić za FTV.
‘Najtužnije mi je stanje odnosa Bošnjaka i Hrvata’
U tom okviru jasno razdvaja uloge religije i politike:
‘Religija mora biti na čelu vjere i morala, na čelu dostojanstva i ljudskih prava. Međutim, kod politike interes je taj koji ravna. Tu se često puta ukrštamo, nekad se nađemo na zajedničkoj liniji, a nekad se sukobljavamo.’
Govoreći o samoj državi, Puljić pravi jasnu razliku između Bosne i Hercegovine kao historijske cjeline i njenog dejtonskog uređenja:
‘Bosna i Hercegovina je jedna stvar, ali dejtonska država je nešto što je vrlo kompleksno i ona ne funkcionira. To smo rekli odmah poslije Dejtona – da će teško funkcionirati, i to se pokazalo.’
Slikovito opisuje stanje:
‘Obukli ste nam luđačku košulju i vi otišli, a mi unutra kako se snalazimo.’
Iako priznaje da je Dejton zaustavio rat, naglašava njegov ključni nedostatak:
‘Zaustavio je rat, ali nije uspostavio pravedni mir u kojem svaki narod i svaki čovjek doživljava svoja prava i dostojanstvo.’
Puljić kritiku ne usmjerava samo na domaće aktere, nego i na međunarodni faktor:
‘Puno je kuhara – preslan ručak. U Bosni mnogi kroje. I međunarodna zajednica i lokalni političari. Oni imaju svoj stil i ne vode računa kako to ovdje stvarno stoji.’
Ipak, rješenje vidi u unutrašnjem uređenju koje mora garantovati jednakost:
‘Bosna i Hercegovina neće normalno funkcionirati ako se ne stvore uvjeti da svaki čovjek i svaki narod bude uvažen i vrednovan.’
Osvrćući se na svoje učešće na skupu u Zagrebu i reakcije koje su uslijedile, Puljić naglašava da nije bio upoznat sa svim političkim kontekstom organizatora:
‘Znao sam ko me zove, ali nisam znao sve druge koji stoje iza toga. Oni su skroz politički otišli, a ja nisam političar. Ja želim govoriti ono što je pod savješću – dostojanstvo čovjeka, ljudska prava i jednakopravnost naroda.’
Na kritike odgovara prilično direktno:
‘Ja sam došao, održao svoj govor i otišao. Nisam učestvovao u odlučivanju. Šta su drugi kasnije govorili, ne znam. Ta hajka nije na njih nego na mene.’
Kroz više dijelova razgovora, Puljić se vraća na odnose između Bošnjaka i Hrvata, koje vidi kao ključne:
‘Najtužnije mi je stanje odnosa Bošnjaka i Hrvata. Nama valja zajedno živjeti i uvažavati jedni druge u jednakopravnosti.’
U tom kontekstu posebno problematizira političko predstavljanje:
‘Kad jedan narod drugome bira predstavnika, to ne stvara dobru državu, nego nezadovoljstvo.’
Naglašava da bez tog principa nema stabilnosti:
‘Tri konstitutivna naroda su kao tronožac. Ako jedna noga nije stabilna, sve pada. Bez jednakopravnosti nema mira.’
Na pitanje o trećem entitetu, Puljić ne zauzima direktan politički stav, ali ga vidi kao posljedicu neuspjeha postojećeg sistema:
‘Ja sam samo rekao da je to alternativa. Ako se ne može stvoriti sistem u kojem svaki narod bira svog predstavnika, onda se traži drugi modus.’
Odbacuje narativ o sukobu religija
Istovremeno ostaje dosljedan ranijem stavu:
‘I dalje sam protiv da se etničko čišćenje ozakoni. Ali ako ne ide ovo, onda ljudi traže ono što je moguće.’
Govoreći o geopolitičkom kontekstu, Puljić odbacuje narativ o sukobu religija:
‘Nije to religijski rat. To je rat interesa. Tako je bilo ranije, a tako je i danas.’
Pozivajući se na stavove pape, insistira na univerzalnim vrijednostima:
‘Nama treba mir, poštivanje drugih i dogovor.’
Puljić pravi jasnu razliku između naroda i politike:
‘Narod u Bosni zna živjeti. Ljudi posjećuju jedni druge, čestitaju, žive normalno. Problem je u politici – u interesima i nadmetanju.’
Naglašava šta nedostaje:
‘Treba da svako počisti svoje dvorište, da ne baca smeće u tuđe. Onda dolazi priznanje, praštanje i povjerenje. To nedostaje.’
Posebno oštar je kada govori o položaju Hrvata u Republici Srpskoj:
‘Kakav je položaj? Nikakav.’
Navodi konkretne primjere:
‘Imamo oduzetu imovinu koja se ne vraća. Govorio sam o tome Dodiku, ali ništa ne koristi. Kome da kažem? U Modriči crkva ima ogromno zemljište koje bi mogla koristiti, ali je dato drugima. Mi nemamo prihoda.’
Puljić je otkrio ‘tajne planove’ u razgovorima s političarima, o kojima odbija govoriti:
‘Došao sam do tih planova i smučilo mi se sve. Ali o tome neću pričati.’
Ipak otkriva minimum:
‘To nisu planovi međunarodne zajednice, nego domaći, ali međunarodna zajednica zna za njih. Svaka od tri strane ima svoje planove.’
Odlučno je odbio otkriti o čemu se tačno radi:
‘Ako bude trebalo, reći ću. Sad neću.’
Jedna od njegovih ključnih poruka, koju ponavlja još od rata, ostaje ista:
‘Granice crtajte kako god hoćete, ali nemojte čovjeka precrtati.’
I danas insistira:
‘Sačuvajte čovjeka – njegova prava, dostojanstvo, slobodu vjere i građansku slobodu’, kazao je Puljić, piše Federalna.ba.