Fatima Muhić najmlađa je žrtva genocida u Srebrenici. Beba, tek rođena, hladnokrvno je ubijena. Nije ju spasio njen prvi plač, nevinost, čistoća, ljepota…
Njeno ubistvo najsnažnije oslikava razmjere zla koje su nad Bošnjacima počinili pripadnici Vojske Republike Srpske u “zaštićenoj zoni” Ujedinjenih nacija.
Upravo ubistvo novorođenčeta potvrđuje da u Srebrenici nije postojala ni ideja, a kamoli namjera, da civili budu zaštićeni. Fatimina smrt je sramota cijelog svijeta koji je sve to posmatrao – i šutio. Nije želio zaustaviti zločince. Da jeste, ovog 11. jula Fatima bi imala 30 godina.
Preporod.info donosi potresna svjedočanstva o Fatiminom ubistvu i pronalasku njenih sićušnih kostiju u jednoj od masovnih grobnica.
Majka Hava, koja je djevojčici dala ime Fatima, ni nakon tri decenije nema snage govoriti o tragediji. U Potočare dolazi na mezar svoje kćerke i brojnih članova porodice, iako danas živi u inostranstvu. Hava je Fatimu rodila u bazi holandskog UNPROFOR-a, nakon pada Srebrenice, u noći s 12. na 13. juli 1995. godine.
Zvanično je identificirana u decembru 2012. godine. Pronađena je među pet žrtava ekshumiranih iz masovne grobnice, formirane u julu 1995. godine. Ukopana je u Memorijalnom centru Potočari 2013. godine – tada je i upisana pod svojim imenom.
Ne zna se šta je strašnije: slušati kako je Fatima ubijena ili gdje su i kako pronađeni njeni posmrtni ostaci.
Dugogodišnji direktor Instituta za nestale osobe BiH, Amor Mašović, za Preporod.info ispričao je detalje ekshumacije grobnice u kojoj su, među ostalim žrtvama, pronađeni i ostaci Fatiminog tijela.
Otkrivanje skeleta novorođene Fatime počelo je mnogo prije same ekshumacije u kompleksu Memorijalnog centra u Potočarima. Uz pomoć jedne holandske nevladine organizacije, došli smo do dvojice pripadnika holandskog UNPROFOR-a koji su bili stacionirani u Potočarima i vidjeli formiranje grobnice s ukupno šest tijela, uključujući malu Fatimu. Zatražili su susret sa mnom, da bi podijelili ta saznanja. Sastanak je održan u Sarajevu i trajao dva do tri sata. To je više bila njihova ispovijest – prisjetio se Mašović.
Prema njegovim riječima, oni su nacrtali i pokazali na slici gdje se grobnica nalazi, jer su tada bili na stražarskom mjestu.
Nadali su se da će njihova vlada podijeliti informaciju s institucijama BiH, ali kako se to nije desilo i kako ih je to sve više opterećivalo, odlučili su sami progovoriti. Dok sam s njima razgovarao, veći dio vremena proveli smo u ridanju – jer to nije bio samo plač. Imao sam osjećaj kao da su se prvi put oslobađali tereta koji su nosilli – dodaje Mašović.
Otkopavanje je počelo na mjestu nekadašnje Fabrike akumulatora u Potočarima, a detalji koje je Mašović iznio potvrđuju montruoznost ovog zločina.
Imali smo informaciju da je beba zakopana u plastičnoj kesi. Tokom ekshumacije, ja sam lično iznio njeno tijelo iz zemlje. Bila je u plastičnoj kesi, koja je bila puna vlage i blata. Ono što se činilo kao necivilizacijski čin je da je holandski vojnik, nakon poroda Fatimine majke, tu bebu, koja je živjela nekoliko minuta, nakon njene smrti stavio u plastičnu kesu i odložio u masovnu grobnicu. Jer, to se ne može nazvati ljudskim. Ali, pokazat će se da je ta plastična vreća spasila te sićušne kosti. Mi bi ih, vjerovatno, teško pronašli da su ih sahranili bez te vrećice, da su je samo bacili. Fatima nije imala nikave odjeće na sebi, bila je to novorođena beba. Ta vreća je sačuvala njeno tijelo potpuno kompaktno. Istina, njene kosti su bile vrlo mekane, čak lobanja nije bila formirana, bile su rastavljene kosti lobanje po šavovima, jer se radilo o kostima koje vremenom srastaju, dok lobanja ne dobije svoj konačni oblik. Ta ekshumacija mi je bila jedna od težih trenutaka u životu – kaže Mašović.